Četvrtak, 21. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Tina dosanjala svoj “američki san”

Autor: Ivana Burica

08.08.2009. 22:00
Tina dosanjala svoj “američki san”


Boravak u jednoj tebi dotad nepoznatoj obitelji, daleko od svega poznatog i bliskog, “baci” te u život. Nauči te da budeš odgovorniji, prilagodljiviji, otvoreniji… Kad sam se vratila svi su bili oduševljeni. Moji kolege iz razreda su mi rekli da sam se skroz promijenila. Puno sam opuštenija i imam više samopouzdanja pa je to utjecalo na sve moje odnose, govori Tina
Tina Maričić, osamnaestogodišnja Zadranka jedna je od rijetkih sretnica koja je imala priliku jednu godinu svog školovanja provesti u inozemstvu. Tina je od kolovoza 2007. godine do lipnja 2008. živjela i školovala se u Chesteru, gradiću pored New Yorka, i to iskustvo, kaže, ne bi mijenjala ni za što na svijetu.
– U Americi sam boravila preko organizacije International Student Exchange, s kojom sam u kontakt stupila preko jedne turističke agencije u Rijeci. Bilo je prekrasno! Doduše, nedostajala mi je obitelj i prijatelji, ali sam se s njima redovito dopisivala mailovima i ponekad čula telefonom. Sve ostalo je bilo izvrsno i neponovljivo – od obitelji u kojoj sam bila smještena, prijatelja u školi do New Yorka, koji je posebna priča. Posjetila sam neka od najpoznatijih mjesta poput Central Parka, Brodwaya, “Nultu točku” WTC-a…
Grad posebne energije
To je grad koji ima posebnu energiju, u kojem možeš susresti ljude svih rasa i naroda. I u samoj školi mi je bilo zanimljivo susretati mlade iz različitih zemalja. U školi sam uz jednog Brazilca bila jedina učenica na razmjeni, ali kako su Amerikanci mješavina najrazličitijih naroda tako su i moji kolege iz razreda bili po nacionalnosti Talijani, Irci, Nijemci, Finci, Meksikanci, Kinezi…, pripovijeda Tina.
Osim što je odlično naučila engleski jezik, vidjela Ameriku, što joj je oduvijek bila želja pa u šali kaže da je ispunila svoj “američki san”, školovanjem na drugom kraju svijeta profitirala je i na mnoge druge načine.
– Boravak u jednoj tebi dotad nepoznatoj obitelji, daleko od svega poznatog i bliskog, “baci” te u život. Nauči te da budeš odgovorniji, prilagodljiviji, otvoreniji… Kad sam se vratila svi su bili oduševljeni. Moji kolege iz razreda su mi rekli da sam se skroz promijenila. Puno sam opuštenija i imam više samopouzdanja pa je to utjecalo na sve moje odnose. Tako sam se nakon povratka iz Amerike sprijateljila i s onima iz razreda s kojima dotad nisam ni imala neki odnos, govori Tina i dodaje da joj je žao što je baš sada kad su svi postali tako složni došao kraj srednjoškolskog obrazovanja te će svatko na svoju stranu. Tina je, naime, ove godine maturirala u Gimnaziji Vladimira Nazora, a će školovanje nastaviti na zadarskom ili riječkom sveučilištu.
U Americi je “sto puta” lakše
Kad je riječ o usporedbi hrvatskog i američkog obrazovnog sustava, Tina bez imalo oklijevanja ističe da je školovanje u Americi “sto puta” lakše.
– Imala sam ukupno osam predmeta, od čega su samo tri bila obavezna – američka povijest, engleski i tjelesni. Ostalih pet mogla sam sama izabrati, navodi Tina te zaključuje da bi iskustvo školovanja u inozemstvu preporučila svakome.
Godina školovanja u inozemstvu obitelj stoji oko 4.500 dolara što je, kazuje Tončića Markovčić iz HAD-a (Hrvatsko američko društvo), nemali financijski zalogaj. Posebno u današnje vrijeme kada u Hrvatskoj srednje klase gotovo da i nema.
Obitelj domaćin neke posebne financijske koristi od toga nema. Jedino, određene porezne olakšice.
Hrvatsko američko društvo među svojim ostalim aktivnostima provodi i program razmjene učenika “Školska godina u Sjedinjenim Državama”. U suradnji s američkim partnerom poziva srednjoškolce da pohađaju jednu školsku godinu u nekoj od američkih srednjih škola uz boravak u američkoj obitelji.
Program je otvoren za sve srednjoškolce između 15 i 18,5 godina starosti, koji imaju solidno opće obrazovanje i predznanje engleskog jezika i koji odluče pohadati 2., 3., ili 4. razred američke srednje škole.
Pozitivna iskustva
– Većina učenika s razmjene se vrati s jako pozitivnim iskustvima. Dakako, bude i onih koji se na snađu pa se vrate. Stoga HAD nakon prijave na razgovor poziva i učenike i njihove roditelje kako bismo bili sigurni da je želja za školovanjem u inozemstvu zajednička. Stvar je u tome da učenik ne zna unaprijed u kakvu će obitelj doći. Pritom mislim na vjeru, status i obrazovanje. Amerikanci su veliki legalisti te sve obitelji u učeničkoj razmjeni moraju udovoljavati određenim uvjetima. Dakle, obitelj mora biti stabilna i normalna. A to koje su vjere, koliko su obrazovani i kako su materijalno situirani, uopće se ne mora podudarati s prilikama u obitelji iz koje učenik dolazi, kazuje Markovčić te ističe da upravo ti, najčešće posve različiti običaji, učenike uče prilagođavanju, toleranciji i poštivanju različitosti. Također, isto kao što učenici od američke obitelji dobivaju nove vidike, tako i obitelj od učenika primi uvid u kulturu i običaje zemlje iz koje dolazi.
– Naše učenike opskrbimo promidžbenim materijalima HTZ-a, CD-ima, sugeriramo im da nauče kuhati neka tradicionalna jela te da tomu poduče i obitelj u koju dolaze. Na taj način koristi od razmjene učenika imaju i domaćini i gosti. Mladi ljudi dobiju priliku upoznati bijeli svijet, a istovremeno svojim domaćinima “donose” zemlju iz koje dolaze, zaključuje Markovčić.