Zadarski sociolog objasnio što je natjeralo mlade na ulice: 'Svijet koji vide pred sobom djeluje radikalno distopijski'

Europa se proteklog vikenda suočila s novim valom prosvjeda, od Francuske i Belgije do Italije, Portugala i Albanije. Povodi su različiti, ali teme zajedničke: rast troškova života, nezadovoljstvo javnim uslugama, problemi u obrazovanju, nepovjerenje u političke vlasti. Posebice je kaotično na ulicama Francuske gdje je najviše uhapšenih, najviše ozlijeđenih, najviše materijalne štete.

Koktel frustracija

Sociologa Krešimira Krolu pitamo je li ti na ulicama europski puk koji je nezadovoljan s mnogočim, kvalitetom života i političkom vlasti prije svega, ili prosvjednike na ulicu tjera nešto drugo?

– Više je potencijalnih čimbenika, no recimo da ih možemo svesti na nagomilane višestruke krize koje ugrožavaju standard i budućnost mladih u tim zemljama. U Albaniji je pobuna protiv prodaje prirodnog rezervata i obližnjeg otoka kapitalu koji je izravno povezan s obitelji Donalda Trumpa, što je javnost tamo doživjela kao korupcijski čin i rasprodaju vlastitog suvereniteta. U Francuskoj je riječ o široko rasprostranjenoj pobuni protiv stanja u obrazovnom sustavu, od infrastrukture do raspoloživosti nastavničkog kadra. Pogotovo je teško stanje u gradovima i naseljima gdje žive stanovnici koji su rasno i ekonomski marginalizirani. Kao ilustraciju stanja u Francuskoj, naveo bih podatke koji govore da preko 60 posto škola nema adekvatno grijanje, a prema nekim podacima više od tri četvrtine škola nema nikakav sustav hlađenja. Velika većina škola sagrađena je prije 1997. kada je službeno uvedena zabrana korištenja azbesta u gradnji što prema nekim procjenama znači da je više od 60-70 posto svih škola opasno za zdravlje. Škole, pogotovo u najsiromašnijim i najmarginaliziranijim naseljima, imaju problem i s popunjavanjem nastavničkog kadra pa dobijete koktel frustracija koje su se pomiješale s frustracijama na globalnoj razini poput velikih ratnih i financijskih kriza. Tu je još i sve osjetnije suočavanje s posljedicama klimatskih promjena koju će na svojim leđima iznijeti upravo generacija koja danas najviše prosvjeduje – kazuje Krolo.

Nažalost, kako kaže, treba u cijelu jednadžbu uključiti i još ponešto.

– Sigurno postoje pokušaji da se ove prosvjede iskoriste i drugi akteri, poput Rusije ili SAD-a kojima odgovaraju slike nereda jer će nastojati putem službenih političkih objava, ili putem društvenih mreža poticati bijes, mržnju i strah zbog prosvjeda, preusmjeravajući razloge na imigrante ili »popustljivu« liberalnu ili lijevu politiku. Usprkos nastojanju djela svjetske i lokalne političke scene da ove prosvjede gleda kao problem migracije, riječ je prvenstveno o nezadovoljstvu zbog nejednakosti, kako rasne tako i one klasne. Usudio bih se reći da je cilj prosvjednika bolje društvo, dok je cilj ovih drugih podjela u društvu i u konačnici raspad ili slabljenje Europske unije – ističe Krolo.

Rast nasilja

No, bode oči činjenica da su u Francuskoj prosvjedi sve nasilniji.

– Francuskoj ovo nije iznimka već pravilo. Ne zbog toga jer je riječ o nasilnom društvu, već o društvu koje svoje temelje ima u prosvjedima i revoluciji. Ideja aktivnog i buntovnog građanina je de facto uklesana u kulturni identitet društva, bez obzira na podrijetlo, što onda dovodi do toga da prosvjeduju svi i oko svega, da budem malo banalan. Nasilje nije samo generirano sa strane prosvjednika, već i sa strane policijskih snaga tako da treba nasilje razumjeti kao složenu dinamiku između prosvjednika i represivnog aparata – kaže Krolo.

A je li ovo ipak i prije svega bunt mladih, onih koji ne vide perspektivu!?

– Dojma sam da ima ovdje snažnih pokazatelja generacijskog bunta jer riječ je o generaciji koja će se morati nositi s potencijalno nesagledivim posljedicama energetske, klimatske i krize svjetskog političkog poretka. Svijet kojeg vide na obzoru djeluje radikalno distopijski, tako da je bunt i više nego logičan i očekivan – smatra Krolo.

Mirko Galić doajen hrvatskog novinarstva i diplomacije. U Francuskoj, u Parizu je proveo 20 godina, kao dopisnik i kao veleposlanik. Što se to u Francuskoj događa!?

– Nije ni Francuzima lako objasniti što se događa a kamo li ne-Francuzima. Ono što je u početku bilo u formi prosvjeda preraslo je u stanje gotovo pa građanskog rata. Prosvjednici su puni nezadovoljstva, pola milijuna do 800.000 ljudi je bilo na ulici i izbija ogromna energija koja u sebi ima i neku rušilačku potenciju. I kad se u te kolone, na ulici pridruže i profesionalni demonstranti, oni koji idu iz interesa a ne iz uvjerenja, onda je prijeđen kritični prag kada je vlast nemoćna oponirati drukčije nego silom. A sila na silu, nasilje na nasilje samo povećava količinu nasilja. – veli Galić.

Nisu to više, kako kaže, prosvjedi maloljetnika koji hoće bolju školu.

– Parole ili zahtjevi su podignuti na razinu obrane standarda, napada na sistem koji podržava ili stvara novo siromaštvo. Kad se stvori taj politički ambijent onda se stvarno ne zna gdje se može završiti. Danas vi ne znate konkretno što se traži. Što znači bolje škola!? Ne možete preko noći vlast dati bolju školu. Kad prosvjednici traže viši standard i pravedniju raspodjelu to opet nije zahtjev kojeg vlada može za stolom riješiti. Ovo je jedna tipična francuska situacija u kojoj Francuzi kad siđu na ulicu ne znaju se više s ulice vratiti – kaže Galić.

Sve je, veli, moguće, pogotovo zbog činjenice da je Francuska pred izborima, predsjedničkim i parlamentarnima taman da svaka strana u metežu pokušava pojačati svoje izborne šanse.

– I ljevica, i krajnja ljevica, i desnica i krajnja desnica… Svi su unutra uključeni a da se ne zna koje uloge igraju – ističe Galić.

MIlitarizacija

Mladost, čini se, nema ni strpljenja, a političke elite mladost očito ne razumiju.

– Ovo je prvi put u bogatoj povijesti francuskih pobuna, ustanaka da su se digli mlađi srednjoškolci, rekli bi tinejdžeri. Oni su dosada uglavnom prepuštali očevima da rješavaju njihove problemae. Tko će mlade razumjeti, to je stvarno pitanje. Kada bi Macron imao odgovor vjerojatno bi ga već dao. Umjesto da otvori nekakvu komunikaciju on tolerira, ili stimulira, svoje vlasti da upotrijebe sva sredstva represije što samo pojačava gnjev i nezadovoljstvo mladih ljudi. Vlasti dolijevaju ulje na vatru, a mladi pale vatru. Meni se čini da se Macron izgubio. Nema ideja osim prijetnji, a prijetnje ne rješavaju stvar – ističe Galić.

U konačnici, kako kaže, mlade treba i razumjeti.

– Oni traže bolje danas, a onda traže bolje sutra. Hoće sigurnost za svoj posao, hoće sigurnost za nastavak školovanja, hoće sigurnost za svoj ostanak. A sve su to stvari upitne u današnjem vremenu. I ono što je možda najteže rješivo i u francuskoj i europskoj situaciji oni traže da se zaustavi militarizacije i da oružje ne bude važnije od škole. U tome imaju veliku podršku javnosti koja misli dam bez obzira na krizu u kojoj se Europa nalazi, izlaz ne treba tražiti samo u oružju – smatra Galić.

Može li val zahvatiti i šire, pa i nas!?

– Ne možemo biti proroci, ali postoji plodno socijalno tlo da se nezadovoljstvo iz Francuske proširi pa i na Hrvatsku. Ne bi bio iznenađen, kao što naše vlasti nisu iznenađene ovim što im se dogodilo u Splitu, jer one su postavile temelje da se to u Splitu može dogoditi. Kada krenete na jedan put onda morate znati gdje su sve izlazi. Meni se čini da vlasti nisu dovoljno predvidjele sve izlaze, ili sve stranputice, na tome putu.

U ovom današnjem društvu, u ovoj Europi postoje svi socijalni elementi da se neki pogođeni slojevi osjete motivirani da traže pravdu negdje drugdje a ne samo na biralištima. Ja se u to ne uzdam previše, nekad se i bojim, ali realno govoreći uz ovolike nejednakosti koje su zavladale svijetom, uz ovolike posljedice koje je divlji kapitalizma izazvao posvuda, uz ovoliki nered u samom sistemu sve je moguće pa i ponavljanje Pariza. Mada, Pariz je u tome jedinstven i ono što se u Parizu dogodi kao original drugdje se ipak događa kao blijeda kopija – smatra Galić.

Pljačka, palež, sukobi, nasilje…

U cijeloj Francuskoj privedeno je ukupno oko 1800 ljudi, objavio je u nedjelju na društvenoj mreži X ministar unutarnjih poslova Laurent Nuñez.

»Dosad je više od 500 policajaca, žandara i vatrogasaca ozlijeđeno u tim scenama nasilja«, dodao je ministar.

Lamia El Aaraje, prva zamjenica socijalističkog gradonačelnika Pariza, u nedjelju je govorila o »razini nasilja kakvu, vjeruje, nikada nismo vidjeli« u Parizu.

U pojedinim dijelovima Pariza policija je ispaljivala suzavac dok se povlačila pred prosvjednicima, mahom mladim ljudima, od kojih su mnogi bili odjeveni u crno, s kapuljačama, maskama i zaštitnim naočalama kao obranom od suzavca.

Izgrednici su pokušali provaliti u robnu kuću Galeries Lafayette, demolirali su banke, opustošili trgovinu Lacoste i druge butike. Prosvjednici su tijekom cijelog dana podmetali požare, pri čemu je izgorjelo mnogo predmeta, uključujući brojne automobile.

U Limogesu je zapaljena gradska vijećnica; u Marseilleu su prosvjednici odjeveni u crno provalili u gradsku vijećnicu i išarali je anarhističkim grafitima, a u Lyonu su prosvjednici zapalili gradski turistički ured.

U prosvjedima dijelom inspiriranim onima u Francuskoj, nekoliko stotina uglavnom mladih ljudi prosvjedovalo je u Bruxellesu, a neki su se sukobili s policijom. U Albaniji je policija ispalila ono što se činilo gumenim mecima na prosvjednike tijekom petog dana masovnih studentskih demonstracija koje su pozivale na odlazak premijera Edija Rame.

U Portugalu su deseci tisuća ljudi izašli na ulice Lisabona nakon višednevnih nemira kako bi prosvjedovali protiv stanovanja i drugih troškova života.