Vuk se nakon više od 250 godina trebao vratiti u Veliku Britaniju, no nade više nema

Ministrica je to izjavila iako u aktualnom 25-godišnjem planu zaštite okoliša britanske vlade stoji da ministri moraju olakšati ponovno naseljavanja vrsta divljih životinja koje su nekad bile autohtone, a Ministarstvo zaštite okoliša, hrane i ruralnih područja 2021. ponovno pokrenulo projekte s tom problematikom.  No, politička konzervativka Coffey koja je u ministarsku fotelju sjela prije manje od pola godine očito ne misli slijediti tu agendu, na zgražanje ekoloških konzervatora.

Britanci su svojevrsni prvaci u istrebljivanju divljih životinja koje su se u jednom trenutku našle na putu ljudskom „progresu“, poljoprivredi ili industriji. Za neke životinje koje su u ostatku svijeta ipak preživjele ljude i uobičajene su u prirodi, u Velikoj Britaniji ne egzistiraju već stoljećima.

Među njima su kuna zlatica, bubamarin pauk, crvena lunja iz porodice jastrebova, dabar, pa čak i barska žaba. Zahvaljujući planu ponovnog naseljavanja, nabrojane životinje se poslije dugih desetljeća, pa i stoljeća ponovno može vidjeti po britanskim krajolicima.

Jedan od eklatantnih primjera je dabar, istrebljen još u 16. stoljeću, ne zbog štete koje je možebitno radio u šumama, već zbog svog krzna, mesa, sekreta koji se koristio za izradu parfema…, uglavnom zbog ljudske sebičnosti i pohlepe. Prije dvije godine ponovno je naseljen na određenim lokacijama i brzo su se mogli vidjeti pozitivni efekti.

Osim što svojim branama stvaraju nova močvarna područja koja povećavaju količinu staništa dostupnog kukcima, ribama, vodozemcima i pticama, prema izvješćima ekoloških aktivista i stručnjaka, pomažu u zaštiti okoliša od najgorih učinaka suša i obilnih oborina.

Ekološki aktivisti sugeriraju da se na živim primjerima ponovnog naseljavanja davno izumrlih životinja može vidjeti da ekosustavi funkcioniraju bolje kad je hranidbeni lanac potpun.

U tom smislu, ne vide razloga da i davno izumrli vuk ne pronađe mjesto pod britanskim suncem. S novom ministricom to neće proći, između divlje životinje koja može biti objektivna opasnost za stada ovaca i farmera koji znaju da iskustva njihovih kolega u drugim zemljama nisu idilična što se vuka tiče, stala je na stranu farmera.

Vuka u skorašnje vrijeme u britanskim šumama, dakle, neće biti kao što ga već nema više od 250 godina, no ekološki aktivisti u Velikoj Britaniji se nadaju da se neće odustati od plana da se u Veliku Britaniju bar vrati ris, još jedna vrsta koje je nekad tamo bilo, ali vrlo davno. Računa se da je posljednji ris hodao Škotskim visočjem prije 1300 godina.

To da bi njegovo ponovno naseljavanje moglo proći, ekolozi nadu pronalaze u njegovom karakteru. Ova najveća europska mačka je predator, ali ne poput vuka. Samotnjak je, ne živi u čoporu i u pravilu se drži daleko dalje od ljudi. Samim tim daleko i od njihove stoke.