Uz podršku Teherana, Nasralah je vodio Hezbolah kroz desetljeća sukoba s Izraelom, nadgledao njegovu transformaciju u vojnu silu s regionalnim utjecajem te postao jedna od najistaknutijih arapskih ličnosti.


Nasralah je bio jedina osoba u Libanonu koja je imala moć voditi rat ili sklapati mir, no živio je u tajnosti kako bi izbjegao da Izrael, zakleti neprijatelj njegovog pokreta, izvrši atentat na njega.




Imao je kultni status među svojim šijitskim pristašama, arsenal oružja značajno veći i moderniji od libanonske stajaće vojske i velik utjecaj u libanonskim institucijama.


Rijetko se pojavljivao u javnosti otkako je njegov pokret vodio razarajuć rat s Izraelom 2006. Nasralah se 2011. pojavio na religijskoj povorci u južnom predgrađu Bejruta te kratko pozdravio simpatizere prije nego što se okupljenima obratio videom iz nepoznate lokacije.


U intervjuu 2014. za libanonske novine Al-Akbar, Nasralah je rekao da “Izraelci promoviraju tvrdnju da živim daleko od ljudi, da ih ne vidim ili komuniciram s njima”.


Kazao je da redovito mijenja mjesta na kojima spava, no porekao je da živi u bunkeru.


“Svrha sigurnosnih mjera je da se kretanje drži u tajnosti, no to me ne sprečava u tome da se krećem okolo i vidim što se zbiva”, dodao je.


Nasrallah se povremeno fotografirao pored drugih vođa proiranskih skupina na Bliskom istoku. Vjeruje se da je veoma malo ljudi znalo gdje je živio. Dužnosnici i novinari koji su susreli Nasralaha u proteklih nekoliko godina opisali su stroge sigurnosne mjere zbog kojih nisu mogli znati kamo ih se odvodi.


Velika većina njegovih govora u posljednja dva desetljeća snimljena je i emitirana iz tajne lokacije.


Podrška za Hamas


Nadaren javni govornik, 64-godišnji Nasralah bio je stručnjak za takt te je spretno koristio humor kako bi omalovažio svoje neprijatelje i bijes kako bi nadahnuo svoju miliciju s 100.000 pripadnika.


Bradat religijskih vođa s naočalama uvijek je nosio tradicionalnu odjeću i crni turban, koji ga ističe kao potomka proroka Muhameda.


Bio je oženjen, a nadživjelo ga je četvero djece. Za glavnog tajnika Hezbolaha izabran je 1992. kada su mu bile samo 32 godine nakon što je izraelski vojni helikopter ubio njegovog prethodnika Abasa al-Musavija.


Hezbolah je jedina skupina koja je odbila položiti oružje nakon što je 15-godišnji građanski rat u Libanonu završio 1990., a Nasralah je ustrajao u tome da Izrael i dalje predstavlja egzistencijalnu prijetnju.


Otkako je palestinski saveznik skupine Hamas napao Izrael 7. listopada, Hezbolah gotovo svakodnevno razmjenjuje vatru s izraelskim snagama uzduž libanonsko-izraelske granice.


Politička sila


Nasralah je rođen u osiromašenom sjevernom predgrađu Bejruta 31. kolovoza 1960. kao jedno od devetero djece siromašnog trgovca iz malog južnog sela Bazurije.


Tri godine studirao je politiku i Kuran u sjemeništu u iranskom šijitskom svetom gradu Nadžafu prije nego što je odande izbačen 1978. kada se pretežito sunitska vlada okrenula protiv šijitskih aktivista.


Potom se intenzivno uključio u libanonsku politiku i stekao većinu svog ranog iskustva u šijitskoj miliciji Amal tijekom građanskog rata. Međutim, odmetnuo se od Amala kada su izraelske snage napale Bejrut 1982. te postao jednim od osnivača Hezbolaha.


Svoj kultni status u Libanonu i drugim arapskim zemljama je stekao nakon što je Izrael povukao svoje vojnike iz južnog Libanona pod nemilosrdnim napadom Hezbolaha u svibnju 2000., čime je okončana 22-godišnja okupacija pograničnog područja.


S Nasralahom na čelu, Hezbolah je od gerilske frakcije postao najmoćnija politička sila u zemlji. Mnogi šijiti u Libanonu cijene Hezbolah zbog podržavanja lokalnih humanitarnih organizacija, izgradnje zdravstvenih i obrazovnih usluga u svojim uporištima i pomaganja svojih najpotrebitijih pristaša.


No, u podijeljenom Libanonu, mnogi također mrze miliciju, uključujući one koji žele državu bez sektaštva i s vladavinom prava.


Osobna popularnost Nasralaha je narasla diljem arapskog svijeta nakon što je primirjem, kojim su posredovali Ujedinjeni narodi, okončan sukob s Izraelom 2006., a potom se smanjila kada je poslao borce u Siriju kako bi pomogao režimu Bašara al-Asada u građanskom ratu koji traje od 2011.