Na Novom Zelandu nitko rođen poslije 1. siječnja 2009. neće moći doživotno kupiti cigarete

Novi Zeland je unikatna zemlja, ne samo po dislokaciji od ostatka svijeta, čudesnoj prirodi i neobičnim životinjama. Ljudi, pa onda i vlasti kao da razmišljaju drugačije negoli u ostatku svijeta, pa je Novi Zeland između ostalog i zemlja neobičnih zakona, koji bi u ostatku demokratskog svijeta mogli biti proglašeni kao ograničavanje slobode, ako ne i kao otvorena diksriminacija.

Tako na Novom Zelandu postoji zakon po kojem Imigracijski ured ima pravo odbiti boravišnu vizu ljudima koji imaju „nezdravi“ indeks tjelesne mase, odnosno koji su pretili. Ova odredba hladno je obrazložena proračunskim razlozima.  Novi Zeland je u svjetskom vrhu po debljini stanovnika i kako je objašnjeno, „zdravstveni  sustav Novog Zelanda“ ne može si priuštiti još ljudi prekomjerne težine.

Nadalje, tamo od 1945. postoji zakon po kojem je svaki Novozelanđanin dužan prijaviti nalazak uranija u roku od tri mjeseca, inače čine kriminalno djelo. I nije tu kraj s uranijem. Svaka srednja škola na Novom Zelandu smije imati do pola kile urana za eksperimente, ali ako dođe do bilo kakve eksplozije škole se suočava s milijun dolara kazne.

U red država s neobičnim zakonima Novi Zeland se upisao i zakonom kojom zaštićena rijeka Whanganui ima sva prava kao živuća osoba.

Uskoro bi Novi Zeland mogao proširiti popis čudnih zakona. Naime, danas je većina u tamošnjem parlamentu usvojila zakon o postupnom prestanku pušenja duhana nametanjem doživotne zabrane da kupuju cigarete.

Plan je originalan i nije još nigdje drugdje na svijetu primijenjen. Svi Novozelanđani rođeni nakon 1. siječnja 2009. godine doživotno neće moći kupiti cigarete, odnosno duhan. Drugim riječima, ako netko na Novom Zelandu za 50 godina želi zakonski kupiti cigarete, morat će dokazati da je star barem 63 godine.

No, vjerojatno ova odredba, osim što je čudna,  možda neće biti presudna jer vlasti Novog Zelanda žele da ova država postane “smoke-free” već do 2025. godine, a tome će pomoći odredbe da se današnjim zakonom broj trgovina koje smiju prodavati cigarete smanjuje s 6 tisuća na 600 i što je država proizvođačima cigareta naložila da dodatno smanje količinu nikotina u cigaretama.

Objašnjenja u parlamentarnoj raspravi o ovom, realno gledano, ograničavanju prava ljudi da žive kako hoće, su ponovno hladno racionalna. Vlast smatra da nema razloga da se ne ograniči prodaja produkta koji ubija polovicu onih koji ga troše. I dakako, država će priječenjem pušenja stanovništvu uštedjeti u državnoj blagajni milijarde dolara za liječenje mnogobrojnih teških bolesti koje uzrokuje duhanski dim.

Zakon je, kako izvještava AP, prošao u novozelandskom parlamentu prošao glatko sa 76 glasova za i 36 protiv. Protivnici zakona nisu bez argumenata. Slabiji je onaj da će novi zakon izbaciti iz posla stotine i tisuće malih trgovina, dok je jači onaj da će zabrana legalne prodaje stvoriti još jedno crno tržište. Libertarijanci iz stranke ACT poentiraju empirijski provjerljivom činjenicom da nijedna prohibicija u povijesti nije dala očekivanih rezultata.

Pgotovo zato što je i dosadašnja politika uvjeravanja, a ne zabrana, donosila rezultate. Naime, osam posto odraslih Novozelanđana puši na dnevnoj bazi, što je iz naše perspektive „samo“ 8 posto, jer je prosjek EU po tom pitanju 18,4 posto, a u Hrvatskoj gotovo 22 posto odraslih puši. Da se stvari ne moraju rješavati silom i zabranama, pokazuje i činjenica da je prije samo deset godina 16 posto Novozelanđana dnevno posezalo za cigaretom.