Nedjelja, 21. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Poraz fašističke desnice

Kako je propali državni udar ojačao podršku brazilskom predsjedniku Luli Da Silvi

Autor: Filip Brnelić

22.01.2023. 10:12
Kako je propali državni udar ojačao podršku brazilskom predsjedniku Luli Da Silvi

Foto: Reuters



Za demokratske i humanistički nastrojene Brazilce, posebice radničku klasu, žene i većinsko crnačko stanovništvo, prvi dan nove godine u kojem je kao novi-stari predsjednik Brazila inauguriran Luiz Inácio Lula da Silva bio je uistinu radostan dan.


Stotine tisuća ljudi stigle su na ulice Brasílije, glavnoga grada najveće zemlje kontinenta, kako bi sudjelovale u paradi koja slavi raznolikosti brazilskog stanovništva, onog koje je na listopadskim izborima reklo »ne« dotadašnjem desničarskom predsjedniku Jairu Bolsonaru.


Neprisutnost lošeg gubitnika koji je odbio sudjelovati u ceremonijalnoj primopredaji vlasti, već je prije legalnog završetka mandata i s diplomatskom putovnicom pobjegao u SAD, prvotno je izazivala strahove kako će Bolsonarove pristaše toj nedjelji pridonijeti nasilnim kaosom i pokušajem sprečavanja ustoličenja čovjeka kojeg bez imalo vjerodostojnosti ili poštenih kriterija nazivaju »kriminalcem«.




Međutim, federalne sigurnosne snage obavile su svoj dio posla, nabildanom sigurnošću koja je uključivala i američku i rusku logističku pomoć i u korijenu poremetile planove antidemokratskog kabala, stoga je u svijet poslana dirljiva slika na kojoj uz Lulu stoje simbolički predstavnici brazilskog naroda – radnici, sindikalisti, djeca, domoroci te aktivisti Pokreta Lula Livre koji su 77-godišnjem lideru mjesecima pružali podršku ispred zatvora u kojem je zbog iskonstruiranih optužnica bio zatvoren većinu 2018. i 2019. godine.


Ipak, još dok se fanfare simpatizera Lule i njegove Radničke partije nisu ni stišale, obistinilo se ono na što smo u Pogledu upozorili prije nešto više od dva mjeseca.


Farsično ponavljanje povijesti koju smo 6. siječnja 2021. godine gledali u Washingtonu, u brazilskoj se verziji zbilo 8. siječnja, tek tjedan dana nakon inauguracije, kada je skupina od nekoliko tisuća Bolsonarovih fanatika, tražeći »istjerivanje komunista s vlasti«, provalila i demolirala inventar zgrada nacionalnog Kongresa, Vrhovnog suda i Predsjedničke palače koji se nalaze na istom trgu.


Neselektivni vandalizam nad nacionalnim simbolima kao što su spomenute institucije i unutra smještene vrijedne umjetnine, krađa muzejskih artefakata i primjerka prvog postdiktatura ustava iz 1988. godine, čupanja vrata i razbijanja stakla pokazali su kako nacionalizam u interpretaciji ovih, prema Lulinoj ocjeni, »terorista« i »fašista« ne znači ništa osim elementarne ideologije u kojoj se kristaliziraju njihovi sitni, privatni i materijalni interesi.


Oživljeni žuto-zeleni terorizam


Ovaj pokušaj državnog udara, popraćen divljanjima bolsonarovaca u Riju de Janeiru, São Paulu i ostalim većim gradovima, još su za vrijeme napetosti osudili, među ostalima, svi predsjednici latinoameričkih država, ali i vlasti SAD-a, Kine, Rusije i Francuske, pružajući važnu međunarodnu podršku Luli te nepovratno izoliravši Bolsonarove ambicije od realnosti.


Sada nedvojbeno opredijeljene brazilske institucije tek će detaljno istražiti i procesuirati sve aspekte nacionalne veleizdaje, no ono što je već sad sigurno jest da se, kao i kod washingtonskog preludija, ne radi o improviziranom prosvjedu pravedničkim osjećajem vođene mase, već o dobro isplaniranoj i organiziranoj subverziji koja se pripremala mjesecima, još od prvih najava »tropskog Trumpa« kako neće priznati svoj izborni poraz.


Prema brojnim brazilskim publikacijama, napad na demokraciju tog je dana popratilo barem stotinu autobusa prepunih prosvjednika odjevenih u boje brazilske zastave koji su na Trg triju vlasti stigli iz drugih krajeva zemlje.
Njihov narativ, u potpunosti usporediv s natpisima uobičajenima za internetske trolove, sažima se u grotesknim tvrdnjama i zahtjevima – sud je oslobodio kriminalca Lulu, izbori su namješteni i ukradeni, hoćemo da vojska svrgne vlast.  No, od samog niskointeligentnog nasilja, čije će posljedice u konačnici ojačati društvenu i institucionalnu podršku aktualnom predsjedniku, u cijelom su događaju mnogo zanimljiviji uvjeti u kojem se ovakav sigurnosni debakl dogodio.
Budući da učešće Bolsonarovih falangi u raznim sabotažama nije bila neka dobro čuvana tajna, što potvrđuju i suspregnuti napadi na rafinerije nafte nacionalne kompanije Petrobras, prst krivnje odmah je poletio na regionalne vlasti u Brasíliji, čiji je represivni aparat odigrao neizbježnu rolu u eskalaciji bezumnog iživljavanja tako da je jednostavno dozvolio priljev razjarene rulje.
Lula da Silva, koji se u to vrijeme nalazio u São Paulu, brzom je reakcijom proglasio izvanredno stanje, privremeno oduzeo ovlasti Federalnom distriktu Brasília te zatražio odgovornost tamošnjih čelnika. Nakon uspostave kontrole na federalnoj razini, Kongres je vrlo brzo očišćen od neželjenih štetočina, ograničivši trajanje jezive invazije na četiri sata, a uhićeno je oko 1.200 ekstremista koji za razliku od kolega im trumpovaca neće proći lišo.
– Riječi bivšeg predsjednika uzrokovale su današnji nasilni ustanak, ti ljudi koje zovemo fašistima biti će pronađeni i kažnjeni. Demokracija zahtijeva da narod poštuje institucije, poručio je brazilski predsjednik u izvanrednom TV javljanju, dodavši kako će zatražiti čistke među policijom koja ne štiti ustav i zakon. Predsjednica Radničke partije Gleisi Hoffmann bila je još oštrija i preciznija.


– Ono što se dogodilo u Brasíliji nije niti masovni pokret, niti je spontan. To je organizirano od strane bandita koji imaju vrlo objektivne interese – ilegalno rudarenje, ilegalno otuđivanje posjeda, liberalizaciju oružja i naoružanih milicija, sve ono što blagoslivlja Bolsonaro, navela je Lulina suradnica, direktno optužujući regionalnu vladu Brasilije za »zločin protiv demokracije i volje naroda«.


Sheme iz Floride


U skladu s ozbiljnošću situacije, brazilske su institucije u vrlo kratkom roku itekako odradile svoj posao.


Uz izdavanje uhidbenih naloga za Bolsonarove lojaliste optužene za planiranje terorističkog napada na brasílijski aerodrom dan prije Božića, pa uhićenje čelnika regionalne policije, Vrhovni sud suspendirao je guvernera Brasílije Ibaneisa Rochu na 90 dana, a zatim je krajem prošlog tjedna uhićen i izbjegli Anderson Torres, kratkotrajni regionalni ministar sigurnosti. Torres, donedavni državni ministar pravosuđa i javne sigurnosti, samo je jedan u nizu članova Bolsonarove bande koji su u posljednje vrijeme boravili na Floridi, zajedno sa Sergiom Morom i Hamiltonom Mourãom, bivšim sucem koji je na lažnim optužbama osudio Lulu pa od Bolsonara dobio poziciju ministra, odnosno umirovljenim generalom i Bolsonarovim potpredsjednikom države.


Mnogo više od puke slučajnosti koja Floridu pretvara u omiljenu turističku destinaciju brazilske političke mafije, tamošnji grad Orlando mogao bi se ispostaviti kao baza iz koje se smišljaju i organiziraju velike urote protiv izabrane vlasti. S time u vidu, uhićenje Andersona Torresa moglo bi se pokazati ključnim u raskrinkavanju planova interesnog klana.


Njegova već sada pozamašna optužnica uključuje stavke o koordinaciji terorističkih činova i počinjenja materijalne štete, povezanost s organiziranim kriminalom, pokušaj nasilnog kršenja zakona s pozicije moći i pokušaj državnog udara, no nabrojeno će predstavljati tek načeti vrh debele sante njegovih krimena.


Brazilska federalna policija u njegovom je domu pronašla nacrt dekreta koji je Bolsonarova vlada razmatrala upotrijebiti u svrhu nepriznavanja izbornog rezultata, odnosno kao dokument kojim bi se izvršio legislativni državni udar u korist nelegitimnog nastavka Bolsonarovog vladanja.


Zanimljivi će biti rezultati istrage koji bi trebali pokazati koliko duboko zečja rupa seže, tj. koliki su razmjeri planirane protudemokratske zavjere, kao i koliko je intimusa bivšeg predsjednika spremno napraviti »dil« i propjevati pred diktafonima državnog odvjetništva.


Zasad nema dokaza da je u organizaciju državnog udara Jair Bolsonaro uvučen osobno, ali, bilo kako bilo, niti njemu ne nedostaje točaka po kojima će ga brazilsko sudstvo ganjati. O njegovom pranju novca, reketarenju i nekretninskim malverzacijama trenutno se utvrđuju činjenice, a javnost mu na teret stavlja i korištenje državnog novca u svrhu svoje političke promocije te odgovornost za katastrofalno upravljanje COVID-pandemijom u kojoj je u Brazilu umrlo gotovo tri četvrt milijuna ljudi.


Nakon nedjeljnog neuspjeha Bolsonaro je pozvao svoje pristaše na prekid nereda i blokade prometa, međutim, njegova propitivanja legitimnosti izbornog sustava, najave nepriznavanja izbora i kasnija odbijanja sudjelovanja u tranziciji vlasti dobro su zabilježena i dokumentirana te bi se mogla protumačiti kao poticanje s namjerom.


Da vatre nema tamo gdje nema dima pokazale su foto i videosnimke njegovog nećaka Léa Índia Bolsonara, kandidata obiteljske stranke Partido Liberal na regionalnim izborima u Riu de Janeiru, koji se 8. siječnja kesio ispred provaljenog Kongresa.


Također, sadašnje indicije pokazuju da se Bolsonaro, koji kao državni čelnik dugo vremena nije službeno priznao ni pobjedu Joea Bidena nad Donaldom Trumpom, nakon svog gubitka u drugom krugu predsjedničkih izbora konzultirao upravo s Trumpom na njegovom imanju Mar-a-Lago.


Premda suprotno najavama nije sudjelovao na Trumpovoj privatnoj Božićnoj zabavi, njegov se sin Eduardo na Floridi sastao i s bivšim američkim predsjednikom i s njegovim bivšim savjetnikom Steveom Bannonom.


Dobro povezan s glavama američkog »alt-righta«, Bannonom i njegovim financijerima iz bogataške obitelji medijsko-informacijskog mogula Roberta Mercera, otisci Eduarda Bolsonara prisutni su na mnogo mjesta, pa tako i u Washingtonu gdje se nalazio za vrijeme napada na američki Kongres, gledajući kako to njegovi učitelji rade.


Jačanje nacionalnog jedinstva


Samo dan nakon propalog puča, Brasília, São Paulo, Rio de Janeiro, Porto Alegre, Recife i ostali brazilski gradovi bili su poprišta masovnih prosvjeda podrške Luli i demokratskom procesu, skupova pod sloganom »Nema amnestije« i s unisonim zahtjevom za temeljitu istragu nalogodavaca i financijera fašističkog napada te uhićenja terorista i urotnika.


Još uvijek svježa sjećanja na brazilsku vojnu diktaturu i otvorenu političku represiju koja je završila tek 1985. godine uvelike smanjuju veličinu bazena iz kojeg se može crpiti popularnost diktatorskih ideja, no prema procjeni Briana Miera, američkog novinara koji više od 30 godina živi u Brazilu, razina fašistički orijentiranog stanovništva sa simpatijama na period »čizme u zubima« nikad nije prešla ispod 15 posto.


Kao i u SAD-u, brazilska ekstremna desnica svojom je sirovom retorikom, grubim nastupima i nemarom za želje, zahtjeve i interese ikoga osim sebe alijenirala konzervativce i neoliberale koji polako shvaćaju neodrživost i nepraktičnost kakve donosi šurovanje s Bolsonarom.


Stoga ne treba podcijeniti važnost sastanka koji je Lula održao s guvernerima ili zamjenicima svih 27 brazilskih federativnih jedinica, na kojem je jasno dao do znanja da neće tolerirati sabotaže, urote i nezakonita djelovanja.


U znak zajedništva, jedinstva i slaganja s velikim prosvjedom podrške, Lula je zajedno s guvernerima održao medijski popraćenu šetnju od napadnutih Kongresa, Vrhovnog suda do predsjedničke palače Planalto.


Zasad se čini da se notorno korumpirano brazilsko sudstvo i ovoga puta svrstalo na jednu od strana, prepoznavši aktualne omjere snaga, budući da je državni odvjetnik Augusto Aras izjavio kako istražuje Bolsonarovu povezanost s pokušajem nasilnog svrgavanja vlasti.


No, kao što smo već pisali, najveći problem i prijetnja Lulinim redistribucijskim, ekološkim, socijalnim i ekonomskim politikama neće biti sastav parlamenta ili vladajućeg kabineta, već to ostaju policija i vojska kao organski rasadnici nedemokratskih kadrova, premda interno polarizirana vojska još na van nije pokazala naznake otkazivanja poslušnosti.


Ipak, bez obzira na eventualan nestanak Bolsonara iz političkog života, kako piše Thiago Rodrigues, profesor međunarodnih odnosa na Federalnom Sveučilištu Fluminense iz Rija, ostaje činjenica da brazilske oružane snage nikad nisu prošle kroz kakvu-takvu depolitizaciju te se nikad nisu kritički suočile sa svojim mračnim nasljeđem.


To znači da će narodni strah od represivnih institucija biti prisutan sve dok naoružana specijalna policija i vojska nastave smatrati kako imaju izvanrednu ulogu u vođenju države, što, zaključuje Rodrigues, sprečava prijeko potrebnu i temeljitu demilitarizaciju brazilskog društva. »Deus, pátria e família«, odnosno »Bog, domovina i obitelj« dotad će ostati glavni pojmovi u siromašnom vokabularu kojim nasljednici poraženog fašizma s obje strane vojno-civilne podjele opravdavaju svoje nasilje.


Obračun s fašizmom


Usprkos tome, latinoamerička ljevica dobro je upoznata s brutalnošću metoda koje i danas dolaze s interesno zbijene suprotne strane spektra.


Tragična zbivanja koja već više od mjesec dana žaloste i ljute stanovnike Perua gdje su naoružane državne snage u službi nelegitimnog režima ubile više od 50 demonstranata, opći kaos u sjedištu bjelačke zemljoposjedničke elite u bolivijskom Santa Cruzu koja divlja zbog uhićenja jednog od vođa državnog udara 2019. godine, ali i neuspjeli atentat na kolumbijsku potpredsjednicu, podsjetnik su i upozorenje Luli, Radničkoj partiji i vladajućoj koaliciji Brazil nade da političko sukobljavanje na ulicama sa smrtnim posljedicama nikad nije predaleko.


– Ekstremna desnica je međunarodni pokret. Zbog toga ću predložiti svjetsku uniju demokratskog progresivizma, da ne bismo dozvolili ponovni povratak fašizma, glasi tweet u kojem je Lula da Silva u srijedu najavio svoj obračun s fašističkom najezdom. Kao izraziti legalist, on će u svom posljednjem mandatu morati odvojiti vremena za stvaranje pravnog okvira koji će onemogućiti daljnju infiltraciju antidemokratskih elemenata u nacionalne strukture te kreirati stabilno naslijeđe na jakom političkom kadru.


Naizgled neumorni vođa s neodoljivom karizmom od prvog je dana udarnički krenuo u sanaciju štete koju je počinio Bolsonaro, zaustavio privatizaciju velikih nacionalnih kompanija kao što je Petrobras, povećao plaće potplaćenim prosvjetnim radnicima, izradio plan reindustrijalizacije s fokusom na energetsku suverenost i samodostatnost te ponovno pridružio Brazil najvažnijem regionalnom savezu – Zajednici latinoameričkih i karipskih država (CELAC).


Sadašnjih 64 posto podrške predsjedniku koju pokazuju najnovije ankete postotak je koji bi trebao narasti ukoliko najpopularniji političar u povijesti Brazila uspije ostvariti svoja predizborna obećanja – nužno potrebnu ekonomsku transformaciju, vraćanje uloge države, javnih banaka i nacionalnih tvrtki kao vodećih razvojnih faktora, istrebljenje gladi koju trpi 33 milijuna Brazilaca, borbu protiv siromaštva, uništavanja prirode i jačanje sindikata – ciljeve kojima se samo zadnji fašistički šljam može protiviti.