Obitelji žrtava i preživjeli ponovno su zatražili da se u središtu Prijedora izgradi spomenik za 102 ubijene djece, što gradske vlasti u Republici Srpskoj godinama ne dopuštaju.


Položene su ruže, a obitelji su nosili fotografije ubijene djece. Zahida Duratović majka ubijenog dječaka posvjedočila je da su vlasti sredinom 1992. nesrpskom stanovništvu naložile da na kuće istaknu bijelo platno, a da pri kretanju gradom nose bijele trake oko ruke. Zbog toga se spomen na početak progona i zločina naziva Danom bijelih traka.




Almijana Duratović, kojoj su ubijeni otac, stričevi i drugi muški članovi obitelji, kroz suze je govorila o razmjerima stradanja svoje obitelji, navodeći da je ubijeno “sve muško što je bilo”.


Predsjedatelj Predsjedništva BiH Denis Bećirović poručio je u povodu Dana bijelih traka da je riječ o bolnom podsjetniku na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u Prijedoru. Istaknuo je da je istina o tim zločinima utvrđena pred međunarodnim i domaćim sudovima te da se ne može relativizirati ni politički osporavati.


Na području Prijedora tijekom rata ubijeno je 3176 Bošnjaka i Hrvata. Kroz logore Omarska, Keraterm i Trnopolje prošle su tisuće zatočenika, nad kojima su počinjena masovna ubojstva, mučenja, silovanja, progoni i drugi zločini protiv čovječnosti.


Za zločine na području Prijedora osuđeno je 56 osoba. Zločini počinjeni u tom kraju bili su obuhvaćeni i haškim presudama ratnom vođi bosanskohercegovačkih Srba Radovanu Karadžiću i zapovjedniku Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću koji su pravomoćno osuđeni na doživotni zatvor.


Na području Prijedora pronađene su desetine masovnih grobnica. Među njima je Tomašica, otkrivena 2013., najveća masovna grobnica u Bosni i Hercegovini i jedan od najsnažnijih simbola razmjera prijedorskih zločina.


U prijedorskom selu Briševo u srpnju 1992. ubijeno je više od 60 Hrvata, čime je počinjen najveći zločin nad Hrvatima ovoga kraja i jedan od najvećih zločina počinjenih nad tim narodom tijekom rata u Bosni i Hercegovini.