»Svi kandidati su u ovoj kampanji otkrili svog zlog sijamskog blizanca«

Paralelno sa sučeljavanjem predsjedničkih kandidata u studiju HTV-a u Zagrebu, u Domu sindikata u Zadru trajala je satiričko kritička diskusija na temu predstojećih predsjedničkih izbora koju su analizirali zadarski stručnjaci, dr.sc. Marko Vučetić, filozof i nezavisni političar i dr.sc. Sven Marcelić, sociolog i politički komentator. Događaj, u organizaciji umjetničke organizacije Teatro VeRRdi je bio dobro posjećen i ljudi su rado sudjelovali u raspravi o gorućoj tematici.

Patologija društva
Kako je rekao Marko Vučetić, jasno je da sami zaključci diskusije nisu mogli biti umni, s obzirom da je tema o kojoj se govorilo, a to je predsjednička kampanja, isto kao i kandidati i njihove poruke, jedino podložna – satiri.
– Analizirali smo, Sven Marcelić s razine sociologije i politike, a ja s razine filozofije i politike, diskurs glavnih poruka predsjedničkih kandidata i zakljkučci su uistinu samo i mogli biti satirični jer to nam kandidati i nude. Predsjednička kampanja se promatra kao bitan politički događaj, a u svojim posljedicama i značaju je lišen svake bitnosti pa čak i svakog smisla. Hrvatsko društvo promatram pod vidom patologije. Patologija je kod nas toliko narasla i poprimila takve dimenzije u hrvatskom društvu da bi nam čak primarnu zdravstvenu zaštitu trebali preuzeti patolozi umjesto obiteljskih liječnika. Mislim da bi najprije hrvatsko društvo i pojedince koji sudjeluju u političkom životu trebalo podvrgnuti pregledu i terapiji od strane patologa, a tek onda se upustiti u primarni aktivizam, kazao je Vučetić, dodajući da Marcelić nije bio za to jer kao sociolog ne promatra društvo u vidu ljudskog organizma, ali on kao filozof to može.
– Vidjeli smo da su svi kandidati negirali svoju vlastitu bit. Oni se ponašaju u ovoj kampanji kao da stvaraju i otkrivaju nekog svog zlog sijamskog blizanca s kojim do sad nisu bili u dobrim odnosima, istaknuo je Vučetić.

»Škoro želi biti vojskovođa i oživjeli Tuđman«
Analizirajući najistaknutije kandidate, Vučetić je rekao kako je Miroslav Škoro izjavio nešto što se pokazalo kao najveći i najdublji izraz patologije za hrvatsko društvo, a to je da bi pomilovao Tomislava Merčepa.
– To je znak da Miroslav Škoro ne razlikuje hrvatskog branitelja od zločinca. Onoga koji je počinio zločine nad civilnim stanovništvom i osuđen je zbog tog zločina, ne možemo nazvati hrvatskim braniteljem i ne može biti pomilovan. To je taj vid društvene patologije. A ono što je satirično u Škorinom nastupu, osim ovog što je zabrinjavajuće, to je da Škoro vodi kampanju kao da projicira jednu dimenziju hrabrog sebe u obliku nekog glazbenog spota. On želi biti vojskovođa, oživjeli Tuđman, sve ono s čime se u njegovom dosadašnjem, javno dostupnom životu ne može naći nikakav paralelizam. Tako da on kampanju vodi na način da je predsjedničku kampanju i funkciju predsjednika osmislio kao snimanje spota za njegove domoljubne pjesme, istaknuo je Vučetić.

»Milanović u prve dvije rečenice odaje dojam da dobro poznaje kako funkcionira politika, koje su ustavne ovlasti predsjednika, ali onda je ta treća rečenica besmislena«
Marko VUČETIĆ

Zorana Milanovića je Vučetić nazvao režiserom besmisla svoje treće rečenice.
– On u prve dvije rečenice odaje dojam da dobro poznaje kako funkcionira politika, koje su ustavne ovlasti predsjednika, ali onda je ta treća rečenica besmislena. U svojoj trećoj rečenici, u kojoj on pokušava objasniti zvijezdu petokraku ili pokušava racionalizirati demografski uzlet za vrijeme jugoslavenskog mraka kad je rekao da smo se najviše razmnožavali, vidi se da nije svjestan da se treba negdje zaustaviti. A njegovo zaustavljanje treba biti na trećoj rečenici. Također, ne može u politički program i u javni sadržaj pretvoriti nešto što je njemu intimno i s čim se on u svojoj samospoznaji susreće. A to je njegov karakter. Treba mu dopustiti da se susretne s nečim drugim, nek’ preskoči karakter, jer iz njega ne može stvarati politički program. Iz svog karaktera ljudi samo mogu stvarati jedan kompleksaški bazen maltretiranja javnosti. S tim bi Milanović trebao izaći na kraj. Dakle, zaustaviti se na drugoj rečenici, ne započinjati treću i politički program stvarati s onim drugim što susretne u sebi, a ne sa svojim karakterom, kazao je Vučetić.

O sučeljavanju
Za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović je pak rekao kako ona nastupa u vidu zakašnjele političke suicidalnosti, kao mrtvozornik.
– Ona je tek u kampanji shvatila da je mogla biti predsjednica, a to nije bila. Ovih gotovo pet godina, sve do ljeta, Kolinda Grabar-Kitarović nije bila predsjednica nego je bila osoba koja pravi kolače po recepturi Franje Tuđmana i smatra da bi te kolače trebalo odnijeti Milanu Bandiću. Ona smatra da je Pantovčak prostor zabave, navijanja, osluškivanja navijačkih potreba, a s Pantovčaka izlazi u jednom gotovo plemenskom stilu u kojem se ona objavljuje ljudima i pohodi gradove po Republici Hrvatskoj. Izmješta svoj ured. Po tome se vidi da je predsjedničku ulogu doživjela kao ulogu zabavljanja, a tek ovih zadnjih nekoliko mjeseci, kad su i drugi najavili svoje kandidature, onda se predsjednica suočila s tim da bi eventualno u drugom mandatu mogla biti predsjednica. Tu je doživjela slom dosadašnje uloge koju nije odigrala i sljedeće uloge koju silno želi biti. Tako da tu imamo jednu paradoksalnu situaciju predsjednice koja silno želi biti predsjednica zato što to sada i nije nikad bila, a po svemu sudeći, i da osvoji sljedeći mandat, ne bi bila u stanju odigrati ulogu predsjednice jer je ona svoje predsjedništvo žrtvovala prije u propuštenoj ulozi, a sad u želji da igra ulogu kojoj nije dorasla, kazao je Vučetić.
Sučeljavanje, kaže, nije gledao, ali komentira ga prema odjecima i onome što je pročitao u medijima.
– Vidimo da se Milanović uspio zaustaviti na drugoj rečenici, dominirao je u sučeljavanju i nije do izražaja došao taj njegov karakter. Kolinda Grabar Kitarović se uspjela stabilizirati, više ne djeluje na način političkih, osobnih, psiholoških i neuroloških ispada, a Miroslav Škoro je potpuno utonuo u beznačajnost vlastitog spota, što me iznimno veseli, govori Marko Vučetić.

O fenomenu Juričan
Kako govori Vučetić, od drugih kandidata je zanimljiv, ali i dijelom zabrinjavajuć, fenomen koji se javlja kod Milana Bandića u pokušaju, to jest Darija Juričana.
– On je sa svojom ironijom, satirom, izrugivanjem sa hrvatskom stvarnošću, uspio pridobiti, koliko čujem iz svojih osobnih kontakata, jedan dobar dio intelektualaca, što je posebno zabrinjavajuće. Jer ako intelektualci pristanu uz političku satiru, onda nemaju opravdanje za kritiziranje društva koje je posljedica te izabrane satire. Intelektualci se mogu zabaviti s kandidatom koji je odlučio satirom zahvatiti političku funkciju, ali smatram da satiru ni ništa satirično ne bi smjeli izabrati na političku funkciju. Tako da mi je Juričan ujedno i ogolio ovu intelektualnu zapuštenost u javnom prostoru za koju su odgovorni pojedinačni intelektualci. I to svaki pojedinačni intelektualac, zaključio je Vučetić.