SUPERBAKA Stogodišnja Anka Zurak život posvetila djeci i Bogu

Doživjeti sto godina života prava je rijetkost i blagoslov. Uspjelo je to Anki Zurak iz Posedarja koja se u ovdašnjoj obitelji  Klanac rodila prije jedno stoljeće, 3. ožujka 1919. Ponosna majka rodila  je troje djece koji su joj podarili sedmero unučadi, 14 praunučadi i dvoje šukununučadi.
Veliki dan za njezinu obitelj, Posedarje i Župu Gospe od Ružarija gdje  se u istoimenoj crkvi istovremeno slavilo tri života, 100 godina praprabake Anke te kršenje dječačića Jakova Deme i Joška Klanca, također velikog dana za roditelje i djecu.

Primjer Župnoj zajednici
– Čestitamo našoj slavljenici, dragoj baki Anki Zurak na stotom  rođendanu, na ustrajnoj vjernosti Bogu. Ona je kroz ove godine bila  svijetli primjer u našoj župnoj zajednici. Nastojala je svakodnevno dolaziti na svetu misu, ostavljajući posao kad bi začula crkvena zvona s riječju: "kad se vratim nastavit ću s poslom". Više putra prije mise predmolila je krunicu i ponizno s poštovanjem štovala svetinje, u propovijedi na svečanoj pjevanoj misi naglasio je don Stipe Mustapić, župnik.
Usprkos 100-godišnjem bremenu života u zavidnoj je fizičkoj snazi i  formi, izvrsnog zgleda. Lucidna i simpatična majka, baka, prabaka i  praprabaka koja bez pomoći naočala čita, najviše Bibliju, još uvijek radi  u vrtu i redovito odlazi u crkvu iako je u životu prošla sve i svašta i zasigurno joj pristaje epitet majke hrabrosti, superbake.

Malo i Nobelova nagrada
– I Nobelova nagrada bi joj bila malo. Borila se teško kroz život da  podigne svoju djecu jer je mlada, sa samo 25 godina, postala udovica.  Draga naša bako Anka neka tebe i tvoje potomke blagoslovi Bog, primi  tvoj prinos i žrtvu, a i neka donese blagoslov našoj župi iz koje si izrasla, poručio je don Stipe uz veliki aplauz u dupkom punoj crkvi.
Skromna cijeloga života, pa tako i u svojoj priči, kazala nam kako je    najviše radovalo kada bi vidjela da imaju hrane za cijelu zimu, da djeca  rastu i postaju svoji ljudi.
– Moj Miro je poginuo u Drugom svjetskom ratu kad je imao tek 28  godina, točno na moj 25 rođendan, 3. ožujka 1994. Sin Tomislav imao  je četiri godine, a Marijan tek dvije, dok sam s kćerkom Katom bila trudna sedam mjeseci, prepuna emocija prisjeća se slavljenica Anka koja  je već 75 godina udovica.
Bog joj je dao, kaže, da nosi križ, on je njena sudbina. Svatko od nas  nosi svoj križ, onaj tko ne nosi, kaže, mora ga vući.
– Križ je neizbježan. Bog mi ga je dao da ga moram izdržati. Živimo u  dolini suza, a snaga križa je u tome da je Isus iz Nazareta, a to znači  Božji Sin, prihvatio križ za svih nas, tečno će baka Anka čije riječi potvrđuju da redovito čita Bibliju, ide u crkvu, moli se.
Slavljenica je završila pučku školu, zna čitati i pisati a matematika joj  je bio najdraži predmeta.

Piše, čita, moli, radi
– Nije tada bilo bilježnica i olovke, učila sam i vježbala dok sam čuvala ovce, pišući i računajući na kamenu s manjim kamenom, istaknula  je slavljenica.
Život je naučio kako je jako važno imati dobre odnose s ljudima oko  sebe, da bude radišna i vedrog duha, da živi u ljubavi bližnjih.
– Ja sam stalno u pokretu. Iako slabije hodam volim i dalje raditi i  kretati se. Nikad nisam bila nezaposlena, na selu se uvijek ima posla.  Iako udovica bez muškog oslonca život me je činio sretnom, prvenstveno zbog vrijedne i poslušne djece. Živjeti se mora skromno, jer je  skromnost veselje, sreća i zadovoljstvo, poručila je baka Anka.
Bila je darivana u crkvi, župnoj kući i na svečanom ručku u restoranu. Prvu slavljeničku tortu je presjekla u župnoj kući. A svi, baš su se  svi htjeli slikati sa slavljenicom za uspomenu s ovog rijetkog događanja.
– Samo me obitelj i rad održava, a Bog drži. Ja u Njega virujen, duboko i najiskrenije. A treba i puno raditi te redovito, malo i zdravo jesti,  imati dobre potomke, ići u crkvu, moliti se, otkrili nam je formulu dugovječnosti majka hrabrosti, superbaka Anka Zurak.