Šivaći stroj Bagat završio u muzeju

U zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti (MSU), u sklopu izložbe Zbirke u pokretu, kao dio jedne umjetničke instalacije, ukazao se stari šivaći stroj marke Bagat, po kojoj je Zadar bio poznat diljem bivše države, a i mnogo šire. Instalaciju je postavila mađarsko-srpska umjetnica Katalin Ladik, inače poznata kao prva performerica u bivšoj Jugoslaviji koja je svoje tijelo koristila kao autonomni medij.
Partitura tekstila
U jednom kutku izložbenog prostora zagrebačkog MSU-a tako je izložena stara “bagatica”, a na zidu kao dio instalacije zbirka fotografija koje prikazuju ženu za ovim šivaćim strojem te TV ekran koji predstavlja audiovizualnu komponentu cijele instalacije.
Inače, Bagatov stroj bio je istoj umjetnici inspiracija i za zapaženi performans koji je izvela u Poreču u srpnju prošle godine, u sklopu projekta “Umjetniik na odmoru”.
 – “U oronulom ambijentu jednog porečkog dvorišta, koje se čini u suprotnosti s ostalim dijelovima grada, Katalin je povezala vizualne partiture koje stvara već dugi niz godina i svoj interes za auditivna istraživanja glasa i pjevanja. Sjedeći za starinskom šivaćom mašinom marke „Bagat”, uz zvučnu podlogu koju ona proizvodi, Katalin je, uz pjesmu, prevodila zvukove šivaće mašine u vizualne partiture” – glasi opis performansa koji je pratio taj porečki umjetnički performans nazvan “Circe di Parenzo”.
Vizualne partiture stvorene tijekom performansa sada su, zajedno s video dokumentacijom, izložene na izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti, gdje je i zagrebačka publika imala priliku upoznati se s izričajem ove značajne umjetnice.
„Umjetnik na odmoru” u Valamaru održan u srpnju 2016. projekt je čiji je autor Marinko Sudac, a organiziran je u suradnji s tvrtkom Valamar Riviera d.d., Institutom za istraživanje avangarde i Kolekcijom Marinko Sudac. Misija mu je bila prezentiranje raznih nasljeđa prve avangarde kroz gostovanje svjetski priznatih avangardnih umjetnika među kojima je i Katalin Ladik.
“Sjedeći za starom šivaćom mašinom Bagat, ona stvara partiture pomoću konca na tekstilu. Zatim pjeva dovršenu vizualnu partituru, a kao završetak unosi u sebe partituru na tekstilu” – može se pročitati u tekstu kojim se objašnjava ova instalacija postavljena u zagrebačkom MSU.
Sjećanje na Bagat
Za Zadrane je ova činjenica “uskrsnuća” šivaćeg stroja Bagat na izložbi pod autorstvom svjetski afirmirane umjetnice, više od samog umjetničkog doživljaja. Naime, Bagat je jedan od simbola Zadra koji je desetljećima pronosio glas o gospodarskoj snazi grada, a šivaći stroj “made in Zadar” kvalitetom i trajnošću konkurirao je brojnim brendovima kao što su Singer, talijanski Necchi i dr. osim toga, tvornica Bagat je othranila na tisuće zadarskih obitelji, mnogi zaposlenici te firme koja je zapošljavala i do tisuću radnika, cijeli su svoj radni vijek proveli u njoj zaradivši mirovinu.
Nažalost, od proizvodnje, odnosno od modernizacije i prilagođavanja Bagata novim tržišnim uvjetima nije ostalo ništa, samo sjećanje. Zato ovo “ukazanje” starog dobrog stroja na izložbi, u muzeju, djeluje kao simbol vremena u kojem se ona proizvodila, a koje je, poput same ‘bagatice’, završilo u nekom muzeju starih vremena.