Šerbedžija: Nekad je Zadar bio moj glavni grad

U Zadar sam uvijek dolazio u spizu iz Silbe, što je to, samo pet sati brodom. Zadnji put sam na Silbi bio prošle godine, s prijateljima Tončijem Žuvanićem i Damirom Galetovićem išao sam loviti ribu na Premudu. Na Silbi sam se zadržao tri dana, kazao je Šerbedžija

Koncert “poete, a povremeno i pjevača”, kako se sam predstavio, a uz to i najvećeg glumca s ovih prostora Rade Šerbedžije u četvrtak je napunio klub Arsenal i malo koga od Zadrana ostavio ravnodušnim. Tijekom cijelog koncerta prekrasne izvedbe vraćale su publiku u neko prošlo vrijeme, a emocije su se izmjenjivale i svaka pjesma nosila je publiku od smijeha do suza.
Koncert je otvoren naslovnom pjesmom zadnjeg albuma “Imam pjesmu za tebe”, nakon čega je Rade pozdravio Zadrane poslije 20 godina te je kazao kako je nekada Zadar za njega bio glavni grad, zbog Silbe na koju je često dolazio. Nadalje su se izmjenjivale pjesme, emocije pojačavale, a kulminacija je dosegnuta Radinom izvedbom hita Đorđa Balaševića “Balada o Vasi Ladačkom”. Iako je gitara bila raštimana i a izvedba neuvjerljiva, publika mu je sve oprostila. Naime, kazao je kako glumi naslovnu ulogu u Balaševićevom istoimenom filmu koji se sada snima te je navedena izvedba bila svojevrsna reklama.
Izveden je i kolaž pjesama čiji su autori Miroslav Krleža, Sergej Jesenjin, Arsen Dedić, Drago Diklić, Zlatan Arslanagić te Viktor Ivančić i Boris Dežulović. Recitiranjem svojih biografskih priča Hamlet mašina i Priča o Kašimu publiku je u nekoliko navrata zaista zasmijao, ali potekle su i suze.
Ovim koncertom i povremenim recitalima Šerbedžija je pokazao svoje dikcijske i glumačke sposobnosti, a u nekoliko navrata publika je mogla primjetiti i suze u njegovom oku. Silaskom s bine i šetnjom kroz publiku stvorena je gotovo kabaretska atmosfera, što se posebno moglo vidjeti nakon izlaska na bis i izvedbe kultne “Ne daj se Ines”. Naposljetku je kazao kako nikada na njegovim koncertima publika ne pjeva, što je te večeri odlučio promijeniti, pa je za kraj izveo pjesmu Zvonka Bogdana “Tiho, noći” i sišao u publiku koja je zapjevala s njim. Iako je publika bila oduševljena koncertom koji je trajao sat i pol vremena, na kraju su požalili što nije bio duži.
Sa Šerbedžijom smo razmjenili nekoliko rečenica u kojima nam je ispričao o svom novom albumu, ćevapima u Americi, koji su, kaže, iznenađujuće dobri, i ljubavi.
– Publika je čula razne pjesme, moje i mojih prijatelja koje sam pjevao i pjevam cijeli život. Baladu o Vasi Ladačkom, obično ne izvodim, ali ovo je bila prilika da je se izvede, jer u Đorđevom filmu glumim naslovnu ulogu, rekao je Šerbedžija i najavio novi album .
– Miroslav Tadić i ja radimo novi album koji bi trebao izaći za tri mjeseca, a jednu pjesmu smo već snimili. Radimo s američkim bendom koji ima nekoliko članova orkestra, pa tako osim Miroslava i njegovih gitara imamo udaraljke, kontrabas i čelo. Još uvijek kuhamo pjesme, ovaj puta nema niti jedne Arsenove, imamo moje davno snimljene pjesme koje su prošle nezapaženo i neke nove. Tim starim pjesmama dajemo neko novo ruho i kao da su ponovno rođene, kaže Šerbedžija.
U Zadru je ostao samo večer koncerta, a nakon prespavane noću uputio se u Split. Kazao nam je i kako mu je žao što nema više vremena za posjet Silbi.
– U Zadar sam uvijek dolazio u spizu iz Silbe, što je to, samo pet sati brodom. Zadnji put sam na Silbi bio prošle godine, s prijateljima Tončijem Žuvanićem i Damirom Galetovićem išao sam loviti ribu na Premudu. Na Silbi sam se zadržao tri dana, kazao je Šerbedžija dodajući da je iako je bilo kišovito bilo divno.
Ispričao nam je i kako je njegova sudbina da ga shvaćaju kao glumca slavenskih korijena, jer on to i je.
– Sudbina svih glumaca iz Europe je da glume takve uloge, a samo Englezi su recimo povlašteni, iako i oni moraju raditi na akcentu. Ono, dobro govore engleski, smijući se kaže Šerbedžija dodajući da je strancima teško izgubiti naglasak, pogotovo starijima te da se to uklapa u mnoge priče zbog mnogih stranaca koji su sada u Americi.
Dodao je kako je volio raditi sa Stanleyem Kubrikom i Franceskom Rossijem, a užitak mu je raditi s John Torturom kojeg obožava. Trenutno je završio rad u Londonu na snimanju novog Harry Pottera u kojemu je glumio Gregorovicha.
– Radili smo u njihovom studiju, uloga je mala, kao i sve uloge gostiju i imam samo dvije scene. No glumio sam s jednim divnim glumcem, s kojim sam i prijatelj, Ralph Fiennesom i mogu reći da smo uživali. Glumim Gregorovicha, koji je dobar čarobnjak i izrađuje čarobne štapiće, a Ralph me dolazi ubiti, kazao je Šerbedžija.
O ponudama s ovih prostora, kazao je kako je nedavno radio film sa sinom Danilom te da ima neke ponude iz Slovenije. Spomenuo je anegdotu u kojoj su ga glumci iz Harry Pottera prepoznali kao Boris the Bladea, ruskog mafijaša iz Guy Ritchyevog filma Catch.
– Ritchy je odličan režiser i taj film je jako uspješan. Po cijelom svijetu me ljudi prepoznaju po toj ulozi, pogotovo mladi kojima je to kultni film, kazao je Šerbedžija.
Za kraj je poručio da svojim najvećim uspjehom smatra to što je još živ, jer to je veliki uspjeh, kao i to što ima petoro djece i dva unuka, a dolazi i treći.

 TAMO MI NE FALI NIŠTA, A FALI MI SVE

Što vam u Americi fali odavdje, a što vam ovdje fali iz Amerike?
– Ovdje mi fali sve i fali mi ništa. Tamo mi ne fali ništa, a fali mi sve.
Kakvi su ćevapi u Americi?
– Ćevapi su odlični, naime tamo postoji caffe “Aroma”, gdje često igram  remi s mojim ljudima i tada se osjećam kao da nisam u Americi. Provodim  vrijeme kao što sam nekada provodio u zagrebačkim kafićima. Ponekad mi  se učini kao da sam pobjegao u ulicu iza ugla.
Pjevate o ljubavi, možete li je objasniti, kako je definirate ?
– To stvarno ne znam. Znam da postoji, svjedočim o tome, jer sam još  uvijek zaljubljen i bivao sam zaljubljen. Ono što znam je da je to savršena  stvar i savršeno osjećanje.