Sabor bi od rujna mogao imati samo 150 zastupnika

Saborski zastupnici nalaze se na dvomjesečnom godišnjem odmoru, koji koriste na različite načine, a Dražanu Dizdaru iz stranke Pravo i pravda ovo će vrijeme, potvrdio nam je, poslužiti i za razmišljanje o tome hoće li i ubuduće obnašati svoju dužnost. U pitanju su njegovi privatni razlozi.

– Vidjet ćemo kako će se to razvijati. U Saboru volontiram, jesensko zasjedanje započinje sredinom rujna i do tada ću znati hoću li i dalje biti zastupnik ili ću, pak, mandat staviti u mirovanje. Nisam još ništa definitivno odlučio, a činjenica jest da postoji mogućnost mog odlaska iz Sabora. Ovisit će to o nekim stvarima, rekao nam je Dizdar.

Redoviti profesor

On je redoviti profesor Kvantitativne metode na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu, na osnovu čega i danas prima plaću. U Sabor je ušao iz Prve jedinice kao zamjena za Mislava Kolakušića, nakon što je predsjednik PiP-a, koji je na izborima 17. travnja osvojio mandat, podnio ostavku kako bi mogao tri mjeseca ostati zastupnik u Europskom parlamentu.

U tom trenutku se Kolakušić odrekao konzumacije zastupničkog mandata u Saboru, koji bi mu trajao četiri godine, 48 mjeseci. Naravno, Kolakušić je vjerovao da može na izborima do novog europskog mandata, a prekidanje veze sa Saborom bila je njegova politička poruka da si ne želi zadržati rezervnu poziciju.

Ipak, izbori za Europski parlament nisu se raspleli sukladno njegovim nadama i on sada nije više ni u Bruxellesu ni na Markovom trgu. Dizdar misli da bi se, unatoč svemu, Kolakušić mogao aktivirati u Saboru, ali predsjednik Mandatno-imunitetnog povjerenstva Robert Jankovics kazao nam je da to ne dolazi u obzir.

– Kolakušić u aktualnom sazivu parlamenta više nikako ne može biti zastupnik. Podnio je ostavku i što se njega tiče ta je priča završena. Nikad još zastupnik koji je dao ostavku nije ni uputio MIP-u zahtjev za aktivaciju mandata, kategorično Jankovics otklanja mogućnost Kolakušićevog dolaska u Sabor.

Zajednička lista

I to onda vodi tome da će Sabor od jeseni možda imati jednog zastupnika manje, 150. Naime, u slučaju da Dizdar u konačnici donese odluku o povlačenju iz Sabora, njega ne bi imao tko zamijeniti iz stranke Pravo i pravda, koja je u Prvoj jedinici imala zajedničku listu s Domovinskim pokretom, Blokom za Hrvatsku, kojem je na čelu Zlatko Hasanbegović, te Nezavisnom listom Agrameri.

Samo su Dizdar i Kolakušić bili kandidati PIP-a, a Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor precizno propisuje da »zastupnika izabranog na kandidacijskoj listi dviju ili više političkih stranaka zamjenjuje neizabrani kandidat s te liste i iz iste stranke kojoj je u trenutku izbora pripadao zastupnik kojem je mandat prestao ili miruje«.

Na ovoj je listi Hasanbegović dobio 28,74 posto preferencijskih glasova, ali to mu, ako bi Dizdar napustio Sabor, ne bi ništa značilo jer su njih dvojica članovi različitih stranaka. Robert Pauletić se poslije parlamentarnih izbora obratio i Ustavnom sudu, polažući pravo na mandat Ruže Tomašić iz Hrvatskih suverenista, osvojen na koalicijskoj listi s Domovinskim pokretom, kada je ona odlučila da neće biti zastupnica.

Pauletićev je argument bio njegovih 19,79 posto preferencijskih glasova, ali je i Ustavni sud stao na stranu Marka Milanovića Litre zato što je on bio kandidat Hrvatskih suverenista. Ustavni sud jednostavno se pozvao na članak 42. spomenutog zakona o toma da zamjenik mora biti iz iste stranke.

Dakle, Pravo i pravda čak ne bi mogla biti velikodušna i prepustiti Hasanbegoviću ili nekom drugom iz Bloka za Hrvatsku ili DP-a da zamijeni Dizdara u Saboru. Prilično rigidan zakon i to brani.

Stoga je, osim ako bi HDZ sa svojim koalicijskim partnerima ipak iznjedrio neko kreativno zakonsko tumačenje koje bi prošlo i Ustavni sud, izvjesno da bi Sabor nastavio djelovati sa 150 zastupnika kada bi Dizdar za dva mjeseca objavio da stavlja mandat u mirovanje.

Ne bi to bio presedan jer SDP 2007. nije, iz poštovanja prema Ivici Račanu, odredio zamjenu za preminulog predsjednika stranke. Ali, taj saziv je potom još trajao svega sedam mjeseci, a ovaj je tek na početku.

Bilo bi još posljedica Dizdarovog odlaska iz Sabora, prestao bi postojati tročlani zastupnički klub koji je on formirao s predsjednikom Hrvatskih suverenista Marijanom Pavličekom i nezavisnim Josipom Jurčevićem, kojeg je Domovinski pokret isključio.

Više u Saboru ne bi bilo 15 nego 14 klubova, ako u novim okolnostima Pavliček i Jurčević ne bi pronašli zamjenu za Dizdara. Nadalje, HDZ-ovoj parlamentarnoj većini, koja broji 79 zastupnika, nešto bi lakše bilo ako bi nasuprot sebe imala 71, a ne 72 politička protivnika.