S 15 metaka u tijelu preživio ratni pakao Kašića

Bio je u jednom od dva mala kamiona marke TAM, tzv. tamića, koji su se pri povratku sa smjene nedaleko od crkve u Kašiću u predvečerje 1. veljače 1993. godine upali u srbočetničku zasjedu. U dva tamića poginulo je 17 njegovih suboraca, a tog dana i noći poginula su sveukupno 23 pripadnika brodske Kobre

Anto Zubak (41) iz Slavonskog Broda s prebivalištem u Karinu Gornjem, prije 20 godina kao pripadnik 3. gardijske brigade Kune, brodske 3. bojne Kobre, s ukupno 15 metaka u tijelu, od toga 12 metaka u nogama, dva u leđima i jednim u ruci preživio je ratni pakao Kašića.
– Iako višestruko ranjen vratio sam se živ – iz ‘živog’ pakla Kašića, kazao je umirovljenik satnik Anto koji je tada kao 21-godišnjak bio zapovjednik desetine brodske 3. bojne Kobre.
Bio je u jednom od dva mala kamiona marke TAM, tzv. tamića, koji su se pri povratku sa smjene nedaleko od crkve u Kašiću u predvečerje 1. veljače 1993. godine upali u srbočetničku zasjedu. U dva tamića poginulo je 17 njegovih suboraca, a tog dana i noći poginula su sveukupno 23 pripadnika brodske Kobre.
S obitelji živi u Karinu
– Život mi je spasila pancirka, transportna torba u krilu, sreća, sami dragi Bog, kaže Brođanin koji 15-ak godina samozatajno živi u vlastito izgrađenoj kući uz more u Karinu Gornjem, zajedno sa suprugom Zdenkom i četvero djece – Kristijanom, Izabelom, Silvestrom i Antom.
Na prijelazu siječnja u veljaču 1993. vođene su nadljudske borbe za očuvanje oslobođenog dijela zadarskog zaleđa u VRA Maslenica. U tim borbama, posebno za selo Kašić, pripadnici 3. bojne 3. gardijske brigade, ne žaleći svojih života obranili su Kašić, a time vjerojatno i sam Zadar.
– Nekoliko dana prije dvije taktičke grupe brodskih Kobra helikopterima su sletjele na Šepurine, a smješteni smo u jednom od hotela na zadarskom Boriku. Od tuda smo autobusima otišli u Kašić zamijeniti umorne ratnike, prisjeća se umirovljeni satnik Anto.
Na položajima u Kašiću prema okupiranom Smilčiću, oko dva kilometara od crkve bili su četiri dana, očekuju kontranapad neprijatelja. Skupio ih Martić, Arkan, kapetan Dragan, Milanović… Ima Nišlija, Vukova s Vučjaka, Milicije tzv. SAO Krajine, domaćih četnika.
– Oko jedan sat je poslije ponoći prvog dana mjeseca veljače, opet topovi i tenkovi s Debelog brda ‘čvakaju’, bljuju smrt. Gorjela je zemlja i nebo. Smjena ne može doći, kazao je.
Četničko topništvo doslovce je preoravalo zemlju i kamenjar. Tutnjava granata i eksplozija tromblona i ručnih bombi.
– Čini mi se, što žešće pucamo to je četnika sve više i više. Stalno viču, urlaju, zavijaju kao vukovi. Uspješno smo odbili nekoliko napada. Preko motorole smo uhvatili poruku: To su, bre neki fanatici. Tučemo ih sa svime, a oni ne beže, govori Anto.
Upao u otvorenu grobnicu!
Dvanaest sati potom, oko jedan sat poslijepodne napokon je uspjela doći smjena, Kobre iz 3. satnije.
– Došli smo do zapovjedništva i u dva tamića oko 16 ili 16.30 sati krenuli prema Zelenom hrastu i dalje prema zadarskom Boriku. Sjedio sam odmah iza vozača Čorluke, s puno emocija pripovijeda.
Neposredno pred grobljem u Kašiću ugledao je vojsku s plavim trakama na rukavima.
– Zovem zapovjedništvo, javi se Zorkan: ‘Imaju li plave trake?’ Odgovaram: ‘Imaju.’ Zorkan upozorava: ‘Napadaju ju i nas, to su četnici, pucajte!’
Četnici su došli između Paljuva i Kašića. Bili su slijeva i desna, ispred i iza dva tamića, 20-ak pripadnika Kobri našlo se jednostavno u zamki.
– Nisam ni sasvim izrekao – pucajte, četnici su svim raspoloživim oružjem započeli pucati na nas, vozač Čorluka je zakočio, otvorio vrata tamića, izvadio pištolj i pao, oko njega krv, mrtvi suborci.
Ništa ne osjećam, na meni pancirka i transportna torba, nekakvim saltom preskačem mrtve i trčim prema 100-tinjak metara udaljenom groblju. Preskačem oko tri metara visoku ogradu i upadnem ravno u otvorenu grobnicu.
– Baš sam izabrao mjesto za umiranje. Sa zvonika me gađaju, meci lete na sve strane. Bombe padaju, kamenje poput gelera leti na sve strane. Preskačemo spomenike i poluotvorene grobnice, u noći uspijevam doći do borove šume, u kanal za navodnjavanje. Osjećam da nešto nije u redu, ne osjećam noge, ruke, leđa i žedan sam, pijem muljavu vodu, govori.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU