Već će iduća godina pokazati hoće li nas turisti kazniti zbog poskupljenja

Jedni viču da smo »skupi, skuplji, najskuplji«. Mi kažemo da su drugi skuplji… Kuglica sladoleda, pizza, hamburger, koktel…. Hrvatske cijene po medijima, kako domaćim, tako i stranim, posebno talijanskim i njemačkim, uspoređuju se do u beskonačnost. Cijene su definitivno obilježile ovu, po mnogočemu specifičnu turističku sezonu čija »špica špice« polako ostaje za nama. Brojke dolazaka i noćenja na kraju ispadaju i dobre, rekordne dapače. Iako, iza njih, za razliku od lani, mnogima ostaje gorak okus pa se i među turističkim profesionalcima čuje kako im nije jasno odakle takvi brojevi ako se na oko vidi da je ljudi manje. Kolovoz je tu sliku iz srpnja nešto popravio, stigli su Nijemci, a ima i nešto više Talijana…

I opet, reći će mnogi, tek nakon što smo korigirali cijene naniže. U cijeloj toj gunguli »Ratova cijena – nastavak prvi«, često se zaboravlja na domaćeg gosta. A i stanovnike u primorju ili na otocima. Ako je Nijemcu skupo, kako je onda prosječnom Hrvatu? S hrvatskom prosječnom ili ispodprosječnom plaćom, ne tajkunima i njihovoj djeci. Teško si domaći ove godine može priuštiti more, kažu, u srpnju su naši ljudi počeli osjetnije dolaziti tek kad su iznajmljivači, i to oni sa slabijim smještajem, vratili cijene na kakvu-takvu normalu. Hrvatska, međutim, ide u smjeru turizma visoke kvalitete pa je kao takva, turistička ponuda u globalu sve nedostupnija prosječnom građaninu. Bilo da je cijena opravdana kvalitetom, bilo da se na valu poskupljenja lovi u mutnom, a toga ima jako puno. Žalosno je, ustvari, da radimo ponudu za nekog drugog, bogate zapadnjake, odnosno da uz naš standard, ono što nam je tu u dvorištu možemo samo gledati preko ograde. A to samo ukazuje, ne na turizam, nego u kakvom su stanju ostale djelatnosti. Doduše, ni konobar koji radi u turizmu, iako su plaće išle gore i kažu približile se zapadnoeuropskima, teško da će si moći priuštiti hotel s 4 ili 5 zvjezdica u špici sezone.

Isto tako, u priči o cijenama, tu je uvijek i ono pitanje – špeže. Cijelo ljeto lome se koplja oko rada nedjeljom i praznicima. Turisti, posebno oni u apartmanima, bauljaju okolo tražeći gdje će kupiti kruh i salsu. No i tu se treba osvrnuti na cijene. Poslovično supermarketi, a i ostali, na obali i na otocima, imaju više cijene nego na kontinentu. Čast izuzecima. S druge strane, kako državi ne bi platili porez na ekstraprofite, trgovci guraju nove supermarkete kamo god stignu. Bez obzira kakav vrijedan prostor će se izraubati. Jer netko je, eto, prodao teren. Tko mu je kriv. I jer će u supermarketu biti povoljnije. Kako da ne. Ne idu bez vraga domaći, a bome i turisti iz primjerice Lovrana ili Opatije, najbliže u Matulje pa i dalje, po špežu koje taj ljetni morski val »skupoće na skupoću« nekim čudom nije skroz zahvatio. Da ne kažemo da uz more mlada obitelj uz ovakve cijene nekretnina samo može sanjati o novom stanu. A turisti? Vrlo jednostavno, već iduća će godina pokazati hoće li nas kazniti za poskupljenja, odnosno jesu li opravdana. Sve u svemu, hrvatski »Ratovi cijena« definitivno imaju nastavak.