PSI LOCIRAJU MIRIS RASPADNUTOG LJUDSKOG TIJELA Na Velebitu otkrili naselje i nekropolu stare gotovo 3.000 godina

Na primorskoj padini Velebita, u blizini Karlobaga u surovom krajoliku prije gotovo 3.000 godina živjeli su ljudi koji su na tom  mjestu izgradili naselje i nekropolu. Ovo je naime otkriveno i trenutno se  istražuje arheološkim istraživanjem u kojem su korišteni i psi za detekciju ljudskih ostataka, na temelju čijih oznaka se potom kopalo. Razgovarali smo s Vedranom Glavaš, poslijedoktoranticom na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru te voditeljicom arheološkog istraživanja lokaliteta Drvišica u Karlobagu na kojem se po prvi puta koristila ova metoda.  Dodala je kako su ostaci grobova datirani metodom radioaktivnog ugljika te su pokazali da su ostatci nastali oko 800. godine prije Krista od kada datiraju grobove kao i gradinu, što bi, dakle, bilo starije željezno doba.
Istaknula je kako je trenutno još uvijek teško definirati o kojim se narodima radi jer je to ipak prapovijesno razdoblje te je potrebno još istraživanja.

Testiranje pasa
 – Naš istraživački rad je fokusiran na prapovijesnu gradinu, odnosno  na naselje i nekropolu koju istražujemo od 2014. godine, dok sa psima radimo od 2015. godine. Prvo smo ih testirali na tri prethodno istražena  groba kako bismo vidjeli imaju li psi ikakvog interesa, da bi potom pse  testirali na neistraženom dijelu nekropole te nastavili iskopavati prema  podacima koje su nam psi označili, a gdje iskopavamo još dan danas.  Lokalitet na kojem trenutno istražujemo je poprilično kompleksan i sastoji se od prapovijesne gradine s nekropolom, rimskog naselja u podnožju lokaliteta, kasnoantičke utvrde, srednjovjekovne crkve te ceste Terezijane. Sve ovo nalazi se u blizini na Velebitu, pojasnila nam je Glavaš  dodavši kako istraživanje financiraju općina Karlobag i Ministarstvo kulture.
Pojasnila nam je kako je poznato da se psi koriste u brojnim metodama potrage, istraživanja i slično, ali ovi psi koji su se koristili u traženju  grobova su psi za detekciju ljudskih ostataka, ili "human remains detection dogs", kako ih nazivaju na engleskom jeziku. Istaknula je kako ovakvih pasa ima malo u Europi te su oni koristili četiri psa, od čega su tri belgijske ovčarke, a jedna njemački ovčar, a u vlasništvu su Andreje Pintar iz  centra S-PAS.

Velika mogućnost primjene
 – Ova metoda omogućuje nedestruktivno istraživanje lokaliteta. Naime, mi u arheologiji imamo problem jer nekada vrlo lako nađemo grobove na temelju raznih karakteristika reljefa, ali nekada ih ne možemo  naći. Ova metoda je izvrsna jer psi lociraju miris raspadnutog ljudskog  tijela, koji je specifičan za ljudsku vrstu. Niti jedna druga životinja ne miriše kao čovjek i psi su istrenirani da detektiraju miris ljudskog raspada  koji je kemijski specifičan, pojasnila je Glavaš dodavši kako ova metoda  ima veliku mogućnost primjene u arheologiji, ali i prilikom potrage za  nestalim osobama iz ratova.
Dodala je kako su ona i Andrea postavile metodologiju treniranja pasa  te smjernice i standarde kako se ti psi moraju i smiju upotrebljavati na  terenu, što je jedinstveno u svijetu. Naime, do sada su se psi koristili za  detekciju grobova, ali za mlađa nalazišta, nikada ovako stara, te se ovime  otvara nova mogućnost u arheologiji.