Kazala je i kako institucije koje ne reagiraju na vrijeme, koje na femicid gledaju kao na izolirani incident, i politika koja nema sustavna rješenja, nije politika koja štiti žene.




– Imamo dobre propise, no njihova provedba na terenu ne funkcionira na adekvatan način, ocijenila je i pozvala nadležne državne institucije da dosljedno provode sve propis koji se odnose na suzbijanje nasilja nad ženama.


Naglasila je i kako okidači femcida postoje i kako svako nasilje i ubojstvo može biti spriječeno, navodeći kako su i u posljednjem ubojstvu, onom u Bedekovčini, „vrištali zankovi upozorenja“, muškarac je imao četiri kaznene prijave za nasilje u obitelji i dvije prekršajne.  Takav čovjek ne može hodati naokolo s pištoljem, poručila je.


I Draženka Polović (Možemo) referirala se na isto ubojstvo.


– I dok žene u Hrvatskoj žene govore jezikom obdukcijskih nalaza, sudskih presuda i osmrtnica,  muškarci na trgovima kleče – ne za mir, solidarnost, nego za poredak u kojem su žene poslušne, tihe i podčinjene, kazala je.


Rekla je i kako „problem nisu molitelji, seksisti, antifeministi, muškarci koji mrze žene“, nego je to država koja im daje političku i simboličku moć. „Patrijarhat nije folklor, nije tradicija, identitet koji nam pod egidom duboke vjere želi podmetnuti agresivna hrvatska desnica, patrijarhat je politički projekt, projekt kontrole, hijerahije u kojem su ženska tijela, glasovi i životi, valuta političkog trgovanja“, izjavila je.


– Patrijarhat ne drži muškarce na koljenima, on želi držati žene na koljenima, a najviše se boji slobodne, obrazovane, solidarne žene, kazala je.


Polović kaže i kako je klečanje na trgovima samo ritualni, simbolički izraz te ideologije, a da ga država tolerira, ako ne iz uvjerenja, onda iz kukavičluka.


– Institucije ove zemlje nisu stale uz žene, nisu stale uz ustav, stale su ili kleknule uz politiku pogodovanja crkvi i onima koji žele kontrolirat ženska prava, navela je.