PRIČA O ZADARSKIM BENEDIKTINKAMA Koliko se puta Samostan sv. Marije »umirući rađao«…

»Milenij za nama – osobe i zbivanja u prošlosti Samostana i crkve benediktinki svete Marije u Zadru« tema je izlaganja kojega su č. m. Anastazija Čizmin, opatica zadarskog Samostana sv. Marije i zadarska koludrica s. Klara Begić nedavno održale na simpoziju »Vrijeme, prostor i duhovnost: Benediktinsko monaštvo i njegovo nasljeđe« na Sveučilištu u Zadru.
Skup je održan povodom 11 stoljeća prisutnosti benediktinki sv. Marije u Zadru koji su po svom tisućljetnom trajanju najstarija redovnička zajednica u Hrvatskoj (920.-2020.) i druga su najstarija ženska benediktinska zajednica u svijetu (nakon jedne zajednice u Francuskoj).
Opatica Čizmin predstavila je pregled 11 stoljeća Samostana sv. Marije kroz djelovanje jedanaest opatica.

Arhitektonska povijest samostana i 11 opatica
– To su vjerne, hrabre i Bogu odane mudre, samozatajne žene, koje su tijekom milenijske svetomarijanske povijesti, snagu i dostojanstvo svog života nalazile u Božjoj riječi. Prošlost Samostana sv. Marije od samih početaka obilježena je jakim, samozatajnim ženama koje su snagu crpile iz Božje riječi, mudro razlučujući u teškim situacijama i štiteći samostan i benediktinski način života, rekla je opatica Čizmin.
Jedanaest stoljeća povijesti samostana, s tisućama koludrica kroz povijest, podizalo je ovih jedanaest opatica: Lampredia, Čika, Vekenega, Nikolota, Marija Begna, Laura Nassi, Donata Nassi, Glorija Calcina, Lucija Fanfogna, Antonia Seismit i Benedikta Braun.
-Te vjerne, hrabre i Bogu odane žene tijekom tisućljetne povijesti bile su graditeljice na svetomarijanskom prostoru u radosti, iz dana u dan. Kao što je zapisano za Čiku, tako se može reći i za svaku pojedinu, da je bila ‘abbatissa ingenuitate precipuæ nomen’ – opatica neizmjerne plemenitosti imenom. Zajedničko im je da su nakon određenih teških političkih i ekonomskih situacija u stabilnijem razdoblju života samostana, pristupale značajnijim građevinskim zahvatima, rekla je opatica Čizmin, istaknuvši da se upravo ove, 2020. godine, pa i tim simpozijem, obilježava 1100. obljetnica spomena opatice Lampredije (920. god.).
– Opatica Lampredija spominje se čak 146 godina prije Čike koja je 1066. g. obnovila samostan te on od tada kontinuirano postoji. Opatica Vekenega u 12. st. donacijom kralja Kolomana gradi kapitularnu dvoranu i zvonik. U 15. st. opatice Marija Begna i Laura Nassi uređuju obnovu zvonika, a nakon požara krajem stoljeća gradi se gotičko – renesansni trijem. U 16. st. opatica Donata Nassi pristupa obnovi crkve koja je produžena i povišena te dobiva renesansna obilježja. U 18. st., za vrijeme opatice Glorije Calcina, temeljito je obnovljena unutrašnjost crkve. Nepunih sto godina kasnije, opatica Antonija Seismit pristupa klasicističkom uređenju crkve i kapitula. Posljednju obnovu samostana srušenog i spaljenoga u Drugom svjetskom ratu vodi Benedikta Braun, to je sažeti pregled arhitektonske povijesti Samostana sv. Marije, koje je promjene doživljavao u vremenu pojedinih opatica koje su njime upravljale u teškim vremenima kroz stoljeća.

O Čiki
Početak Samostana sv. Marije veže se uz pretpostavku da je postojala ženska cela uz Samostan sv. Krševana oko Eclesiole koju Čika dobiva kako bi uredila samostanski život u duhu tadašnjih crkvenih reformi. Ime opatice Lampredije spominje se i u samostanskim kronikama. Na južnom zidu starog samostana nalazila se duguljasta ploča koju je otkrio i prepisao 1652. godine Šime Ljubavac. Natpis u hrvatskom prijevodu glasi: »Opatica Lampredija, Majka, učiteljica djevica, udovica i loše udatih, Draginim novcem povećala je sveti dom na čast Boga Oca, Sina i Duha Svetoga i Svete Djevice Marije i svetog Oca Benedikta po čijem pravilu žive, prve godine priora Nicefora«.
– U oporuci priora Andrije iz 918. g. spominju se poznati Samostani sv. Krševana i sv. Marije. Prior Madije 986. g. spominje Samostan sv. Krševana koji je iz nemara zapušten. Naša je pretpostavka da je i prvotni, Lampredijin Samostan sv. Marije doživio istu sudbinu, rekla je opatica Čizmin, napomenuvši kako ostaje otvoreno pitanje je li Čika (1066.-1095.) utemeljiteljica ili obnoviteljica i reformatorica postojeće ženske cele pod upravom samostana sv. Krševana.
– Obje su teze podjednako zastupljene među povjesničarima. Čika pristupa uređenju samostana. Obnavlja kupljene kuće i one koje donose kao miraz prve koludrice, kupuje i zemlju. Nabavlja sve potrebno za liturgiju. Za sigurnost materijalnih dobara na području hrvatskog kraljevstva dobiva kraljevsku slobodu i zaštitu od hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Nakon uređenja života u samostanu, pristupa izgradnji samostanske crkve sv. Marije. Crkva je jednostavna trobrodna bazilika s tri polukružne apside. Prilikom posvete crkve 28. listopada 1091. g., gradske vlasti daju Čiki gradske slobode. Te slobode potvrđuje splitski nadbiskup Lovro i Crkveni sabor održan u Zadru 1095. S tim Čika zaokružuje svoje životno djelo, brižno vodeći zajednicu tijekom tri desetljeća, rekla je opatica Čizmin.

Vekenegina mramorna grobnica i Čikin časoslov
Govoreći o Čikinoj kćeri, opatici Vekenegi (1095.-1111.), Čizmin je rekla kako je Čika po ulasku u samostan udala svoju mlađu kćer Vekenegu. No, ubrzo i Vekenega ostaje udovica pa kreće stopama majke i starije sestre Domnane.
– Nakon majčine smrt preuzima vodstvo Zajednice u nestabilnom političkom vremenu. Budući da je u srodstvu s hrvatskom kraljevskom obitelji, prilikom krunjenja kralja Kolomana 1102. g. traži i dobiva potvrdu dotadašnjih privilegija. Nakon ulaska u Zadar 1105. g., kralj Koloman i novčano pomaže samostanu. Tim novcem izgrađen je zvonik i kapitularna dvorana koji vremenski, stilski i prostorno čine cjelinu, a prigrađeni su uz sjeveroistočni zid crkve, rekla je č.m. Čizmin, istaknuvši kako je Vekenegina mramorna grobnica jedinstvena na našem području.
– Sarkofag je položen u zid. Cijela je grobnica obložena mramornim pločama od kojih su neke ploče fragmenti predromaničkog ciborija. Epitaf veliča život i zasluge Vekenege, donosi datum njene smrti, spominje i neke važne povijesne osobe tog doba. Kapitularna dvorana, kao i prvi kat zvonika bili su ukrašeni fresko slikama. Ostaci oslikanog prizora Navještenja nad grobnicom vidljivi su i danas, rekla je Čizmin.
Kod osnivanja samostana Čika navodi i sve liturgijske knjige koje je nabavila.
– Do danas je sačuvan samo osobni molitvenik kojim se ona služila još prije ulaska u samostan. Sadrži liturgijske dijelove časoslova i mnogo pučkih privatnih pobožnosti. Zanimljive su molitve pisane u jednini ženskog roda. Posebne pobožnosti štovanja Presvetog Trojstva, Bogorodice i klanjanja Svetom Križu odraz su liturgije tog doba. Časoslov je nastao u svetokrševanskom skriptoriju sredinom 11. st. U tom skriptoriju kasnije je nastao i Vekenegin časoslov i Vekenegin evanđelistar koji se datira devedesetih godina 11. st. Ostaci notnog zapisa u Čikinom časoslovu pretpostavljaju zajedničku kornu molitvu, gdje se himni i psalmi pjevaju. Kasnije su se u časoslov upisivale i note te pratimo razvoj zadarskog pisanja nota od 11. do 13. st. i činjenicu da je časoslov i nakon Čikine smrti bio u upotrebi, opisala je opatica Čizmin.

Procesija za povratak
– U teškim prilikama Drugog svjetskog rata, koludrice su se još jednom odlučno oduprle odlukama da se sakralno blago iz riznice samostana, zadarske katedrale, Nina i crkve sv. Šime, koje je bilo pohranjeno u podnožje zvonika, preda talijanskim vlastima i odnese u Italiju. Dana 16. prosinca 1943. padaju bombe na samostan te su koludrice prisiljene napustiti samostan. Kraj rata dočekale su u benediktinskim samostanima na Pagu, Rabu i Cresu. U kolovozu 1945. g. prve koludrice se vraćaju te privremeno boravište nalaze u prostoru Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević. Među njima je i M. Benedikta Braun (1947.-1972.), rekla je Čizmin dodajući kako je opatica Braun obilježila 20. st. kao duhovna i materijalna obnoviteljica Samostana svete Marije. Koludrice su provele gotovo 27 godina u nastojanjima da se samostan obnovi i njima omogući povratak. Započinje dramatična borba s novim civilnim vlastima za obnovu samostana i povratak koludrica. U restauratorskim planovima i urbanističkoj poslijeratnoj obnovi Zadra vlast nije željela obnovu kompleksa Samostana sv. Marije u svrhu nastavka samostanskog života. Mnoga pisma i dokumenti govore o borbi koju je Benedikta Braun imala da bi vratila koludrice u njihov dom. Zalaganjem istaknutih hrvatskih intelektualaca, naročito Miroslava Krleže, 1967. g. potpisuje se ugovor koji omogućuje obnovu Samostana i crkve sv. Marije te osnivanje Stalne izložbe crkvene umjetnosti u kojoj će biti izloženo sakralno blago, podsjetila je opatica Čizmin.
Svečani povratak u obnovljeni samostan bio je 27. rujna 1970. g., prije 50 godina.
– Bilo je to na 75. rođendan M. Benedikte i na dan preminuća opatice Vekenege. Procesija kakvu Zadar nije vidio svih tih godina! Svi biskupi tadašnje države, brojni svećenici, redovnici i vjerni puk dopratili su koludrice u njihov Samostan, rekla je opatica Čizmin.

»Zalaganjem istaknutih hrvatskih intelektualaca, naročito Miroslava Krleže, 1967. g. potpisuje se ugovor koji omogućuje obnovu Samostana i crkve sv. Marije te osnivanje Stalne izložbe crkvene umjetnosti u kojoj će biti izloženo sakralno blago«
Anastazija ČIZMIN