Predstavljena autobiografska knjiga o bivšem svjetskom boksačkom šampionu Ivanu Rukavini

Lika je od davnina poznata kao kraj u kojemu su ljudi zbog načina života, surove klime, stalnih ratova i pogibelji bili primorani stjecati i manifestirati svoju veliku fizičku snagu. Dovoljno je sjetiti se Marijana Matijevića iz Gračaca, svojedobno najjačeg čovjeka na svijetu. U novije vrijeme najuspješniji hrvač bivše države bio je hrvač  Josip Čorak iz Rastoke pored Gospića. Gospićanin Rino Mašić je aktualni svjetski prvak u obaranju ruku. Mnogi nisu znali da je ovoj sjajnoj plejadi svojedobno pripadao i „lički Australac“ Ivan Rukavina porijeklom iz Perušića.

Predstavljanjem autobiografije pod nazivom „Moje borbe“ Ivan Rukavina privukao je sinoć  pažnju gospićke publike u Samostalnoj narodnoj knjižnici koja je pomalo s nevjericom, velikim respektom i oduševljenjem slušala životnu priču, zasigurno najvećeg ličkog boksača svih vremena. Tim prije što je u vrijeme pomalo škrtih i opskurnih sportskih informacija iz Australije i Amerike malo tko u Ivanovom zavičaju uopće znao za njegov izuzetni sportski put. Dodamo li ovome nekadašnje političko ozračje kakvo je vladalo prema svima koji su se usudili napustiti ex-Jugoslaviju, onda je svakako jasnije zbog čega je malo tko od Ličana uopće čuo za sportske uspjehe zemljaka Ivana Rukavine.

Osim Ivanove obitelji, koja potječe iz perušićke Kose, rijetki su Ličani bili svjesni sportske veličine i gotovo nevjerojatne životne priče mladića koji se rodio 1963. godine u obitelji s petero sestara koje je s 20 godina napustio i otišao živjeti u Australiju. Do dolaska u Australiju Ivan je pogledao na televiziji svega nekoliko boks mečeva tadašnjih vrhunskih boksača Marijana Beneša i Mate Parlova i u njemu se probudila ljubav prema boksu kojeg do tada nije imao gdje trenirati. Svoje prve boksačke korake napravio je u Australiji kao dvadesetogodišnjak što je u sportskom smislu već bila životna dob u kojoj se ne počinje ozbiljna sportska karijera. Međutim, njegova volja i talent su ga vrlo brzo odvele u boksačke amaterske visine u Australiji, a nakon toga i u vrlo uspješne profesionalne vode u poluteškoj kategoriji.

S odmakom vremena, uvidio je da je njegov odlazak u Ameriku u svijet profesionalnog boksa bio pogreška te danas smatra da je trebao nastaviti profesionalnu karijeru u Europi. Ove i mnoge druge detalje vlastite biografije elaborirao je sam Ivan Rukavina koji je predstavio knjigu u društvu popularnog gospićkog publiciste i planinara Tomislava Čanića i ravnatelja Samostalne narodne knjižnice Milana Šarića.

Ljubav prema boksu, unatoč nevjerojatnoj karijeri, u kojoj je boksao s najvećim imenima tog sporta u tadašnje vrijeme, nije mu donijela nikakvo materijalno bogatstvo pa i danas Ivan Rukavina skromno živi i radi u Australiji obavljajući soboslikarske radove i očekujući mirovinu nakon koje se namjerava vratiti u Liku, u svoje rodnu Kosu. S obzirom na prezentirane detalje autorove biografije prava je šteta što je promociju njegove knjige slušalo jedva 30-ak  posjetitelja Samostalne narodne knjižnice Gospić.