Policija više neće izlaziti na očevid zbog manjih prometnih nesreća? 'To je opasan korak unatrag!'

Predložena promjena prema kojoj policija više neće izlaziti na očevid određenih prometnih nesreća s materijalnom štetom ozbiljan je korak unatrag u zaštiti prava građana i sigurnosti cestovnog prometa. Riječ je o rješenju kojim se administrativno rasterećenje policije stavlja ispred interesa građana, a istodobno se otvara prostor za sporove, manipulacije, prijevare osiguranja i potencijalno opasne situacije na mjestu nesreće, piše prometni stručnjak Željko Marušić za Autoportal.

– Smatram da je takva odredba nestručna, nepoštena, štetna i opasna te da je treba povući. Razumijem potrebu da se policija rastereti nepotrebnih intervencija i da se što prije uspostavi normalno odvijanje prometa nakon prometnih nesreća. Međutim, to se ne smije činiti na način da se građanima oteža ostvarivanje njihovih prava upravo u situacijama kada im je zaštita najpotrebnija, naglašava Marušić.

Građanima se otežava ostvarivanje njihovih prava

Dosadašnji sustav, kako tumači, omogućuje sudionicima prometne nesreće s materijalnom štetom da sami razmijene podatke i ispune Europsko izvješće o nezgodi, bez policijskog očevida, ako se o okolnostima događaja mogu dogovoriti.

– Takvu mogućnost svakako treba zadržati. Međutim, problem nastaje kada se sudionici ne slažu oko okolnosti nesreće, kada jedan od njih odbija suradnju ili pokušava prikazati događaj na način koji odgovara isključivo njegovim interesima. Upravo je u takvim situacijama policijski očevid iznimno važan, naglašava Marušić, pa objašnjava da se predloženom odredbom policija želi rasteretiti, ali se teret rješavanja problema prebacuje na građane.

– Od njih se praktično očekuje da sami utvrđuju okolnosti nesreće, prikupljaju dokaze i štite svoja prava, čak i kada druga strana to aktivno onemogućava. To nije prihvatljivo. Država ne smije pojednostavljivati svoj posao tako da građanima zakomplicira ostvarivanje njihovih prava, naglašava Marušić.

10.000 eura nije mali iznos

Pogrešno je polaziti od pretpostavke da prometna nesreća u kojoj nema ozlijeđenih osoba nužno znači i malu materijalnu štetu, ističe.

– Šteta na suvremenim automobilima može iznositi 10.000, 15.000 ili čak 20.000 eura i više, a da pritom vozilo na prvi pogled ne izgleda teško oštećeno. Primjerice, samo jedan prednji LED ili matrix far na novijem automobilu može stajati više od 1500 eura. Oštećenje branika, senzora, radara, kamera, sustava pomoći vozaču i pripadajuće elektronike može višestruko povećati trošak popravka. Činjenica da nema ozlijeđenih osoba ne znači da je riječ o beznačajnom događaju, govori Marušić.

Za građanina koji je pretrpio štetu od 10.000 ili 15.000 eura iznimno je važno da se okolnosti nesreće pravilno utvrde i dokumentiraju. Zašto bi takav građanin morao ovisiti o dobroj volji drugog vozača, osobito ako je upravo taj vozač izazvao nesreću i nema nikakav interes priznati stvarne okolnosti događaja, pita se on pa postavlja ključno pitanje – što ako je drugi vozač alkoholiziran?

–  Ovo je jedno od najvažnijih pitanja koje predlagatelji promjene očito nisu dovoljno razmotrili. Zamislimo situaciju u kojoj jedan vozač izazove prometnu nesreću, pri čemu je pod utjecajem alkohola. Drugi vozač nije kriv, ali je pretrpio veliku materijalnu štetu. Kako će oštećeni vozač zaštititi svoja prava ako drugi vozač ne želi surađivati, odbija ispuniti Europsko izvješće ili želi prikazati događaj na način koji njemu odgovara? Još važnije, kako će se utvrditi je li vozač bio pod utjecajem alkohola? Tko će provesti alkotestiranje? Tko će utvrditi eventualnu prisutnost droga ili drugih opojnih sredstava? Kako će se osigurati dokazi o činjenicama koje mogu biti ključne za utvrđivanje odgovornosti i daljnje postupke, pita Marušić pa naglašava da europsko izvješće nije zamjena za policijski očevid, a pogotovo nije zamjena za policijske ovlasti.

– Policijski očevid nije samo administrativno evidentiranje oštećenja automobila. Njegova je svrha utvrđivanje okolnosti prometnog događaja, prikupljanje dokaza i provjera mogućih prekršaja, naglašava.

Oštećeni vozač ne smije postati talac nesuradnje onoga tko je izazvao nesreću

– Zamislimo još konkretniji slučaj. Vozač A svojom isključivom krivnjom izazove prometnu nesreću i na vozilu vozača B prouzroči štetu veću od 10.000 eura. Pritom je vozač A pod utjecajem alkohola. Vozač B želi istinito i precizno ispuniti Europsko izvješće, ali vozač A odbija suradnju, ne želi potpisati izvješće ili pokušava nametnuti vlastitu verziju događaja. Što tada? Vozač B može fotografirati vozila, prikupiti podatke i pronaći svjedoke. Međutim, ne može provesti alkotestiranje drugog vozača, osigurati službeno utvrđivanje svih okolnosti događaja niti zamijeniti policijske ovlasti.

Ako policija ne izađe na mjesto nesreće, građanin se može naći u apsurdnoj situaciji: pretrpio je veliku štetu, nije odgovoran za nesreću, ali nema odgovarajuću mogućnost osigurati dokaze potrebne za ostvarivanje svojih prava. Pravo građanina na naknadu štete ne smije ovisiti o dobroj volji osobe koja mu je tu štetu prouzročila, naglašava Marušić.

Povećava se rizik namještanja nesreća i prijevara osiguranja

Izostanak policijskog očevida u situacijama u kojima postoji spor oko okolnosti nesreće otvara dodatni prostor za manipulacije, tumači dalje Marušić.

– Kada nema neovisnog službenog utvrđivanja događaja, povećava se mogućnost dogovaranja lažnih verzija nesreće, prikazivanja ranijih oštećenja kao novih ili namještanja prometnih događaja radi protupravne naplate štete od osiguravajućih društava. Policijski očevid, naravno, ne može spriječiti sve prijevare, ali predstavlja važan preventivni i dokazni mehanizam. Ako se takav mehanizam ukloni upravo u situacijama u kojima se sudionici ne slažu, sustav postaje ranjiviji na zlouporabe, poručuje Marušić i naglašava da država mora osigurati učinkovite mehanizme zaštite prava građana.

– Nije dovoljno formalno priznati građanima pravo na naknadu štete ako im se istodobno otežava mogućnost dokazivanja činjenica na kojima se to pravo temelji. U prometnoj nesreći sudionici često imaju potpuno suprotstavljene interese. Jedan želi dokazati da nije odgovoran, a drugi želi izbjeći odgovornost. U takvim okolnostima ne može se očekivati da će se svi problemi riješiti međusobnim dogovorom. Predloženo rješenje zato otvara ozbiljna pitanja pravne sigurnosti i učinkovite zaštite imovinskih i drugih prava građana. Takva pitanja ne smiju se zanemariti radi administrativnog rasterećenja policije, kaže Marušić, pa pa ističe da ne treba zanemariti ni ljudski faktor.

Povećava se rizik sukoba i ekscesnih situacija na mjestu nesreće

– Prometna nesreća sama po sebi izaziva stres, nervozu i često ljutnju. Ako jedan vozač smatra da je drugi odgovoran, a ovaj odbija prihvatiti stvarne okolnosti događaja, situacija se može vrlo brzo zaoštriti. Što će se dogoditi kada jedan vozač inzistira na istinitom ispunjavanju Europskog izvješća, a drugi to odbija i pokušava nametnuti svoju verziju? Kako će se postupiti kada jedan vozač zahtijeva dolazak policije, a drugi odbija suradnju? Upravo policija u takvim situacijama može objektivno intervenirati, smiriti sukob i službeno utvrditi činjenice. Uklanjanje mogućnosti policijskog postupanja može povećati rizik verbalnih sukoba, prijetnji, pa i fizičkih obračuna, kaže Marušić pa naglašava da ovakvo rješenje može ugroziti i interese osiguravajućih društava.

– Ovo pitanje nije važno samo za vozače nego i za osiguravateljske tvrtke. Ako alkoholizirani vozač izazove prometnu nesreću i pritom ošteti vozilo treće osobe, okolnosti nesreće i prisutnost alkohola mogu biti iznimno važne za ostvarivanje prava osiguravatelja na regres prema odgovornoj osobi. Slično vrijedi i za kasko osiguranje, kod kojeg ugovoreni uvjeti mogu predviđati obvezu prijave prometnog događaja policiji ili pribavljanja odgovarajuće dokumentacije. Ako se policijski očevid ne provede, a drugi vozač odbija suradnju, mogu nastati ozbiljni problemi s utvrđivanjem okolnosti i ostvarivanjem prava iz osiguranja. Zašto bi osiguravajuća društva trebala snositi posljedice nedostatnog utvrđivanja činjenica, osobito u situacijama u kojima je riječ o alkoholiziranom vozaču i mogućem isključenju ili ograničenju prava iz osiguranja? To nije u interesu ni osiguravatelja ni njihovih klijenata, poručuje.

Najopasnija posljedica

Marušić posebno upozorava na mogući učinak ove mjere na ponašanje alkoholiziranih vozača.

– Policija ne provodi kontinuirane i jednako intenzivne kontrole alkoholiziranosti na svim cestama i u svim dijelovima dana. Vozači koji upravljaju vozilom pod utjecajem alkohola svjesni su da je rizik kontrole u određenim okolnostima relativno malen. Međutim, postoji još jedan važan element odvraćanja od vožnje pod utjecajem alkohola: svijest da će u slučaju prometne nesreće policija doći na mjesto događaja, utvrditi okolnosti i provesti alkotestiranje. To je posebno važno upravo kod manjih prometnih nesreća s materijalnom štetom, govori Marušić.

Ako vozač zna da policija više neće biti obvezna izaći na mjesto takve nesreće, može se smanjiti njegov subjektivni osjećaj rizika otkrivanja alkoholiziranosti nakon prometnog događaja.

– Ne tvrdim da će svaki alkoholizirani vozač zbog toga voziti opasnije, ali smatram da je ozbiljan propust ne razmotriti mogući utjecaj takve promjene na ponašanje vozača i preventivni učinak policijskog postupanja. Ne smijemo stvarati sustav u kojem će alkoholizirani vozač nakon izazivanja prometne nesreće imati dodatni motiv izbjegavati policiju i nastojati događaj prikazati kao običan sudar s materijalnom štetom. To je pitanje prometne sigurnosti, a ne samo administrativnog rasterećenja policije, poručuje.

Što treba učiniti?

Marušić smatra da treba povući predloženu odredbu i zadržati dosadašnji model prema kojem sudionici prometne nesreće s materijalnom štetom mogu sami ispuniti Europsko izvješće, ali i dalje imati mogućnost pozvati policiju ako se ne slažu oko okolnosti nesreće, jedan od vozača odbija suradnju ili postoji sumnja na alkoholiziranost, veća šteta ili drugi opravdani razlozi. Umjesto ograničavanja policijskih očevida, predlaže njihovo unapređenje korištenjem dronova, digitalnih alata i mobilne opreme, bržim dolaskom policijskih službenika, primjerice motociklima, te ubrzanim uklanjanjem vozila nakon prikupljanja dokaza.

– Smatram da je predložena zakonska promjena pogrešno usmjerena. Problem prevelikog opterećenja policije ne rješava se tako da se građanima ograniči mogućnost policijskog postupanja u situacijama kada se sudionici prometne nesreće ne mogu dogovoriti. Ne smijemo zaboraviti da prometna nesreća nije samo oštećeni automobil. Ona uključuje utvrđivanje odgovornosti, zaštitu imovinskih prava, moguće prekršaje, alkoholiziranost vozača, interese osiguravatelja i, u konačnici, sigurnost svih sudionika u prometu. Zato tražim da se predložena odredba povuče i zadrži model prema kojem građani mogu samostalno riješiti jednostavne prometne nesreće ako se o tome dogovore, ali imaju mogućnost zatražiti dolazak policije kada postoje opravdani razlozi. Istodobno treba modernizirati policijske očevidne postupke, uvesti napredne tehnologije i bolje organizirati izlazak policijskih službenika na teren. Ne možemo zaštitu prava građana i sigurnost prometa žrtvovati radi smanjenja broja policijskih intervencija. To nije napredak, nego korak unatrag, piše Marušić za Autoportal.