“Platforma” suvremenog plesa

Od prvog izdanja do ovogodišnjeg (trinaestog) sa Zadrom snova kao voditeljica Zadarskog plesnog ansambla surađujem izvrsno. Ovaj vikend najbolje svjedoči koliko nama iz suvremenog plesa ovaj festival znači, kaže Sanja Petrovski
Početak trinaestog izdanja Zadra snova, festivala suvremenog kazališta, obilježile su predstave suvremenog plesa. Prva je bila premijera predstave “Rock the Baroque” u izvedbi Zadarskog plesnog ansambla čija je koreografkinja Sanja Petrovski, a koja je igrana u subotu u bivšoj kino dvorani Pobjeda. Nedjeljni program ponudio je još dvije predstave suvremenog plesa: “Tree House” (izvedena u crkvi sv. Dominika) i “feeturing…” (izvedena u bivšoj kino dvorani “Pobjeda”). Prvu izvode članovi Nizozemske skupine Co.incidance među kojima je i Zadranka Angela Herenda koja je ujedno i supotpisnik koncepta i koreografije, a druga je djelo Petre Hrašćanec Herceg. Uz to, i u predstavi “Absolute Pearl”, kojom je ovogodišnji Zadar snova otvoren (petak, 7. kolovoza), izvođači su se obilato koristili elementima suvremenog plesa. Sve to potvrđuje misli Sanje Petrovski, pionirice scene suvremnog plesa u Zadru, o izvrsnoj suradnji Zadra snova i izvođača suvremenog plesa, odnosno o Zadru snova kao o u Zadru najboljoj “platformi” pomoću koje se suvremeni ples kao dio izvaninstitucionalne kazališne scene afirmira od početaka ovog festivala.
Vikend suvremenog plesa
– Od prvog izdanja do ovogodišnjeg (trinaestog) sa Zdarom snova kao voditeljica Zadarskog plesnog ansambla surađujem izvrsno. Ovaj vikend najbolje svjedoči koliko nama iz suvremenog plesa ovaj festival znači. Uz moje cure iz ZPA koje su u subotu igrale “Rock the Baroque” tu su Angela i Petra koje su također “ponikle” u ZPA i danas imaju svoju samostalnu karijeru kao plesačice. I Iva Burčul, producentica ovogodišnjeg Zadra snova i voditeljica plesne udruge “Zalet”, bila je član ZPA, govori Sanja Petrovski.
“Rock the Baroque” je multimedijalna predstava suvremenog plesa obogaćena elementima fizičkog teatra rađena kroz sintezu fragmenata različitih medija suvremenog teatra i najraskošnijeg stilskog razdoblja u umjetnosti. Dotičući i tematizirajući osnovne karakteristike baroka kao stilskog razdoblja, analizom, dekonstrukcijom i rekonstrukcijom plesnih pokreta dvorskih povijesnih plesova kakvi su primjerice sarabanda, menuet i gigue plesači se poigravaju formom… Glazba, raskošni kostimi, povijesni plesovi iz razdoblja 17. i 18. stoljeća uklopljeni su u suvremenu stvarnost, a poveznica dvaju svjetova je pripovijetka Brune Schulza, poljskog autora.
– Prvotna mi je namjera bila da se ova predstava izvede u TIZ-u, odnosno u preostaloj zgradi nekadašnje tvornice Boris Kidrič. Na tu ideju sam, naime, došla prolazeći svakodnevno putem do posla u Glazbenoj školi Blagoje Bersa uz tu, iznutra užasno zapuštenu, zgradu. Upravo zbog takvog stanja morali smo od tog plana odustati, te “kompromisno” snimcima i fotografijama koje smo projicirali na platnu kino dvorane dočarati atmosferu stare tvorničke zgrade. Ovdje moram istaći kako mi je vrlo žao što jedan takav prostor nije sačuvan. Njegove ogromne, simetrične hale s bezbroj prozora idealna su scena za suvremeni teatar. Slične su zgrade, osvjedočila sam se, u drugim sredinama sačuvane i koriste se upravo u takve svrhe. Primjerice u Ljubljani je to slučaj sa starom elektranom, u Berlinu s konjušnicama, u Labinu s rudnikom…, kazala je Sanja Petrovski.
Članovi kazališne družine Co.incidance o svojoj predstavi kažu: “Istražili smo doživljaj prilagođavanja novoj situaciji, adaptiranje prilikama i okolnostima, i učenje iz njih. Ako iskustvo dolazi od onog što vidimo, što biva ako ništa ne bismo vidjeli? Tree House traži pristupe radu skupine, prihvaća spontanu diplomaciju i dinamiku potaknutu instinktom. Performans uzima pravila mase u nadi da će nam dati pravi osjećaj zajedništva.”
Teatar kao beskrajno gibanje
Kazališna skupina Co.incidance, osnovana 2008. godine, za sebe kaže kako promišlja teatar kao beskrajno gibanje mnogih realnosti koje se mogu i ne moraju dogoditi planirano.
Koncept i koreografiju predstave izradili su Tommaso Di Battista i Angela Herenda. Plesači su Tommaso Di Battista, Angela Herenda, Josipa Štulić, Quentin Dehaye, Konstantinos Kranidiotis.
Autorica i izvođačica predstave “feeturing…” je Petra Hrašćanec Herceg, a o predstavi kaže:
– “feeturing…” je solo koji se bavi cjelovitošću emergentnih dijelova jednostavnog čina hodanja. Materijal čine dekomponirani fragmenti zamrznuti u vremenu kojima je jedina konstanta promjena težine. Vrijeme razlomljeno na sekvence re-kreira različitu stvarnost na višoj razini. Percepcije stvarnosti tako proizlaze iz vremenske relativnosti jedne te iste stvari.