Pečeno janje na rivi kao kulturna blasfemija!?

Naš poznati sugrađanin i naš dragi povremeni suradnik Zadarskog lista Neno Marčev postavio je na svom Facebook profilu fotogafiju janjca koji se vrti na ražnju usred zadarske rive tijekom Noći punog miseca. Uz fotografiju ide i pitanje: »Što vi mislite o pečenju janjca na ovome mjestu«. Pitanje izazovno, provokativno (u pozitivnom smislu te riječi) i privlačno za razglabanje, a čemu svjedoče i brojni komentari koji su uslijedili, poneki i od naših poznatih građana.
Ovakvi prizori, scene, događaji – u pravilu su okidač za iznošenje stavova koji ciljaju na razinu, doseg našeg građanskog identiteta, kulture i tradicije. Potvrdili su to brojni komentari ispod Neninog pitanja koji u tome vide zaostalost, primitivizam, nedostojnost ovoga prostora od strane onih koji ga koriste, itd, itd. No, neki i ne misle tako, nego u tome vide promidžbu naših autentičnih navada, a priznat ćete – janjetina spada u opće mjesto našeg ne samo gastronomskog nego, općenito, i kulturnog imaginarija.
I turisti znaju
Osobno mislim da više originalnosti, autentičnosti i iskrene autopercepcije nas samih kao naroda, kulture i turističke destinacije ima u tome janjcu koji se vrti nego u svim pizza cutovima, sendvičima, dosadnim suvenirnicama i nekreativnim kafićima i restoranima zajedno. Upravo je neki dan Zadarski list objavio autentičnu reportažu s turistima koje smo pitali kako ocjenjuju gastronomsku ponudu u gradu, i među odgovorima našao se jedan koji nas je zabolio, ali onako kako istina zna zaboljeti kad vam je netko baci u lice: Imate previše talijanskih specijaliteta – kazao je jedan turist koji je očito obišao Europu i zna da se pašta, pizza, njoki i lazanje doživljavaju prije svega kao talijanski, a ne hrvatski specijaliteti.
A to janje koje se vrti na ražnju nije zasigurno svakodnevna slika ni u Italiji ni u brojnim drugim zapadnoeuropskim sredinama! Ali mi se, eto, hoćemo sramiti janjca na ražnju. Zašto? Zato što je riba IN, a janje OUT!? Za ove poklonike elitističke diskreditacije janjca, treba na rivi valjda peći samo ribu kako bi se izbjegla kulturna blasfemija i turistička diskreditacija Zadra!?
Dakle, ispada da je janje samo za našu internu uporabu – za pireve, pričesti, krizme, privatne derneke po krčmama… A turistima treba prezentirati – ribu!? Zamislite te hipoteze po kojoj će turist biti oduševljen ribom kao da ju u životu nije vidio ni okusio, a pri pogledu na janjca će se onesvijestiti pomislivši da je umjesto u Kroaciju zalutao u Koreju! Sjevernu, naravno.
Janjci i volovi
Dakle, nije problem u janjcu koji se peče na rivi (to je, po meni daleko prirodnije, autentičnije od, recimo pečenja vola pored Donata čemu smo svjedočili 1990. jer vol nije baš karakteristična delicija ovoga podneblja). Problem je u našoj emancipaciji! Mi bismo radije turistima nudili izmišljenu, nego istinsku tradiciju! U poplavi peciva, bureka, kroasana, sendviča sa šunkom i sirom, pizza cutova, ćevapa – protiv kojih ne treba imati ništa naravno, ali nisu nikakav gastronomski simbol mediteranskog Zadra ni njegova zaleđa – mi ćemo od janjca na ražnju napraviti kulturološko ruglo.
Možda bi samozvani elitisti koji se zgražaju nad janjetinom bili manje uzbuđeni da se na rivi, usred turističke sezone na Noći punog miseca nude meksička musaka, japanski suši, talijanska pizza ili turski pilav od bulgura…!?
Janjetina, gospodo, da! Upravo to, janjetina, i to na ražnju! To je naša zemlja, tu se vrte janjci. U čemu je problem!?