Pavić-Tumpa: Još moram pohvatati sve konce oko zgrade KLZ-a

Nikad nisam bila u građevinarstvu koje ima svoje specifičnosti i svoje postupke. Sada sve ono što se ranije možda stavljalo u stranu, ono sa čime se odugovlačilo, dolazi na vidjelo. Okoliš je pred primopredajom, u tijeku su radovi na glavnoj sceni, a pred nama je još samo jedan veliki natječaj, onaj za opremanje interijera
Nakon godina, točnije desetljeća, gradnje nove zgrade Kazališta lutaka Zadar, 2009. godina mogla bi biti godina dovršetka ovog velikog projekta. Ili možda ne?!
Jer, kad je o novoj zgradi KLZ-a riječ, baš se ništa ne može sa sigurnošću tvrditi. Izvjesno je ipak da je zgrada vrlo blizu svojem dovršetku i da će (kad-tad) biti dovršena.
Međutim, svemu unatoč – neprimjerenim uvjetima rada, promjenama u članstvu ansambla i u posljednje vrijeme čestim izmjenama čelnih ljudi, KLZ je bilo i ostalo jednim od simbola Zadra i zadarskog duha.
Nakon što je prošle godine izabrani ravnatelj Petar Šimunić krajem iste godine podnio ostavku, proveden je natječaj za novog ravnatelja(icu). Kandidata je bilo više no ikad, životopisi i programi nikad bolji, pa su članovi Kazališnog vijeća imali pune ruke posla. Ipak, nakon nekoliko vijećanja usuglasili su stavove te su najboljeg kormilara broda zadarskog lutkarstva ugledali u osobi Iris Pavić Tumpe.
Otvorenje zgrade – lijepo i svečano
Iris Pavić Tumpa, diplomirana tridesetosmogodišnja ekonomistica, u fotelji ravnateljice KLZ-a sjedi od 1. travnja. Još se uhodava, ali njene vizije o Kazalištu lutaka Zadar već imaju jasne konture.
Za početak vjerojatno najnezahvalnije pitanje – kad će biti dovršena nova zgrada?
– Uh, zgrada mi je još uvijek nepoznanica. Tu još moram pohvatati sve konce. Nikad nisam bila u građevinarstvu koje ima svoje specifičnosti i svoje postupke. Kako se kaže, konac djelo krasi, a sigurno je da je taj konac vrlo blizu. O datumu ipak ne bih govorila. O tome apsolutno ne bih! Kao što se vidi, zgrada je u završnoj fazi. Sigurno da ima još izazova i problema. Sada sve ono što se ranije možda stavljalo u stranu, ono sa čime se odugovlačilo, dolazi na vidjelo. Okoliš je pred primopredajom. U tijeku su radovi na glavnoj sceni, a pred nama je još samo jedan veliki natječaj. Onaj za opremanje interijera. Vrijednost tog dijela radova procjenjuje se na 1,7 – 1,8 milijuna kuna.
Razmišljate li o programu za svečanost otvorenja zgrade?
– Pa već su i prije postojale neke ideje. No, ipak sve treba još točno definirati. Bit će sigurno lijepo i svečano, ali će program, kako to uvijek biva, ovisiti i o nekim manje umjetničkim okolnostima. Kako se već kaže – koliko para, toliko muzike.
Kako tumačite komentare dijela javnosti koji smatra da je ravnatelj KLZ-a trebao biti netko strukom bliži kazališnoj umjetnosti?
– Mislim da Kazalište treba imati svojeg menedžera, nekog tko će znati voditi poslove. Što se umjetničkog dijela tiče, u dogledno je vrijeme u planu zapošljavanje umjetničkog direktora.
Član glumačkog ansambla Jure Aras u jednom je razgovoru za medije istaknuo da se Kazalište ne smije tretirati kao privatna tvrtka.
– Slažem se s Jurom. No na svojem sam prvom sastanku članovima ansambla kazala da će veći poslovni angažman pojačati i produkciju. Jer, ipak na kraju mnogo toga ovisi o novcima. Ova nije neka visokoprofitabilna ustanova, ali nema ništa loše u tome da se razmišlja i na poslovni način. Odnosno kako zaraditi. Povećanje vlastitih prihoda planiram kroz iznajmljivanje velike i male dvorane, foajea, ljetne pozornice i prostora u crkvi Sv. Dominika u razdobljima kad nema predstava. U trajni bi pak najam trebalo ponuditi tri prostora u sklopu nove zgrade – kafić te dva manja prostora za knjižaru i kiosk.
Nova premijera sredinom svibnja
No svakako da je najveće bogastvo kazališa upravo ansambl i osnovna misao jest i treba biti kvaliteta programa.
U svojem ste programu zacrtali obvezu jedne velike premijere godišnje. Radi li se već na tome?
– Naravno. Već primam ponude i u suradnji s marketingom ih stavljam u neke realne okvire. Ovaj tjedan idem u Zagreb na sjednicu Unime, gdje ću se sastati s tri velika režisera. Za sada njihova imena neću otkriti. Važno je reći da su svi poznati i angažirani te ću s njima obaviti preliminarne razgovore. Razgovarat ćemo o vremenskim i finacijskim uvjetima i tako vidjeti tko se i kako uklapa u naše ideje. U svakom slučaju, svaki režiser u zemlji želi raditi s Kazalištem lutaka Zadar.
U svojem ste programu naveli četiri premijere godišnje kao optimalnu brojku – jednu veliku, jednu manju i dvije minijature. Je li neki novi naslov već u pripremi?
– Da, radi se predstava “Postolar i vrag” u režiji Milene Dundov, čija se premijera očekuje sredinom svibnja.
Ono što je u Vašem programu potaklo neke javne diskusije bila je ideja da se kazališne predstave uvedu kao obveza u programe vrtića te osnovnih i srednjih škola. Neki smatraju da se na predstave ne smije dovoditi na silu, a drugi su pak mišljenja da je ideja dobra, ali uz uvjet da se djeci osiguraju besplatne ulaznice.
– Već sam o tome razgovarala sa Županijom, a smatram da bi uskoro trebalo organizirati sastanak i sa svim ravnateljima škola. Uvođenje lutkarskih predstava u školske programe nije izmišljena topla voda. Takva je praksa u mnogim drugim sredinama već uvriježena. Što se tiče ulaznica za predstave, ne mislim da je previše izdvojiti 40 kuna u jednom polugodištu. No, svakako Županija je pristala na eventualno subvencioniranje ulaznica. KLZ u svojem repertoaru već ima predstave prilagođene svim uzrastima i mislim da je dobro da se kazališne predstave konzumiraju od malena. Taj prijedlog sam u svojem programu obrazložila iskustvom koje sam u razdoblju od 1996. do 1998. godine stekla kao voditeljica marketinga. Naime, znam kako izgleda predstava kad se djeca ne ponašaju prikladno. Veliki razlog tome je nedovoljna posjećenost kazališta, što znači da kazališnu publiku treba odgajati. Smatram da bi vrtićka te djeca nižih razreda osnovne škole predstave KLZ-a trebala posjećivati četiri puta, a učenici viših razreda osnovne škole i srednjoškolci dva puta godišnje.
Hoće li se obveza lukarskih predstava uvesti u nastavne planove i programe već za sljedeću školsku godinu?
– Da, takav je plan. Do 1. lipnja ćemo okvirno sastaviti ponudu predstava i onda je proslijediti ravnateljima, koji će sami odlučiti koje bi predstave njihovim učenicima bile najzanimljivije.
Ovdje ću spomenuti i da je već sada u planu održavanje ciklusa predstava “Regoč” u Sv. Dominiku koju bi organizirano gledala učenici iz onih krajeva županije, kojima njeno gledanje još nije bilo omogućeno.
U Kazalištu ste kao voditeljica marketinga radili u razdoblju od 1996. do 1998. godine. Atmosfera u KLZ-u onda i sada?
– Pa rekla bih da je sve više-manje ostalo isto. Ansambl i dalje ima onaj prepoznatljivi kreativni naboj. Prošli su jedan težak period, mislim prvenstveno na smrt Lobela Nižića, ali su premostili sve ružne stvari.
Prostor za edukaciju mladih
Rad u Kazalištu je jedno prekrasno iskustvo i kao što sam već govorila, tko jednom uđe u KLZ, uvijek mu se vraća. Riječ je o jednom vrlo kreativnom poslu, kreativnije od toga ne može biti. Moj posao je doduše prizemniji od onog što rade glumci, ali, ako im date mogućnost da se izraze, imate taj preksan osjećaj da je u umjetničku kreaciju utkan i jedan dio vas.
Glumački ansambl je zbog iznimnih uspjeha i brojnih nagrada na značajnim festivalima u 2008. godini bio nominiran za ovogodišnju nagradu Zadarske županije. Međutim, ova nagrada na kraju ipak nije zauzela svoje mjesto u vitrinama KLZ-a. Kako to komentirate?
– Mislim da je to stvarno jedna velika šteta. Tim više što je prošle godine obilježena 500. godišnjica rođenja Petra Zoranića, a KLZ je u čast tom datumu obnovio svoj veliki projekt “Planine”. Moguće je da je odluci o nedodjeli nagrade ansamblu KLZ-a jednim dijelom pridonijela i cijela ta atmosfera oko ravnatelja. Ravnatelj na odlasku, ravnatelj na dolasku…
U posljednej vrijeme u KLZ pristižu školovani glumci sa osječke Akademije. Međutim, Zadar je, iako nema neki organiziran vid obrazovanja lutkara, uvijek imao svoj poseban “štih” te su tu regrutirana mnoga velika imena lutkarskog svijeta. Nova će zgrada nuditi mnoge mogućnosti. Razmišlja li se i i organiziranju edukacije mladih gluamca?
– Svakako. Misli se o prostoru za edukaciju mladih glumačkih potencijala. Kako i na koji način, još nije definirano jer je ta ideja još u razvoju. Treba pričekati da se zgarda najprije otvori.
Počeli smo sa zgradom, pa razgovor završimo i s pitanjem povezanim sa novim zdanjem u kojem će, za nadati se je, uskoro zaigrati prve predstave. Kaže se da bez patnje nema prave umjetnosti. To je dokazao i umjetnički ansambl KLZ-a koji je u nemogućim uvetima rada stvarao remenk djela. Postoji li opasnost da preseljenjem u novu zgradu, koja će nuditi ogromne mogućnosti, splasne zanost i kreativnost koji su KLZ-u i njegovom ansamblu toliko svojstvenI?
– Mislim da se to neće dogoditi. Nema razloga. Govorilo se tako i da će se preseljenjem na Višnjik raspasti Tornado. To se nije dogodilo. Tornado je i dalje Tornado, a tako nema razloga ni da Kazalište lutaka Zadar ne ostane ono što je oduvijek bilo – centar i duša hrvatskog lutkarstva.