Pastiri ne znaju za praznike

Iako je u subotu bio neradni dan za većinu građana, trgovcima ipak nije praznik. Oni su morali raditi za sve one koji su kruh, meso, mlijeko, ili nešto drugo zaboravili kupiti proteklih dana. Neki su radili do 13 – 14 sati, a neki i cijeli dan. Pastiri također ne zanju za praznik, moraju nahraniti svoja stada…
U subotu 1. svibnja žitelji Zadarske županije obilježili su i proslavljali čak tri blagana – Međunarodni praznik rada te dva crkvena blagdana Sv. Josipa Radnika i Uzašašće Kristovo-Spasovo ili u narodu poznato kao Križi.
Izleti, povorke, prosvjedi i sukobi najčešći su načini obilježavanja Praznika rada u svijetu.
U Hrvatskoj se počeo slaviti već 1890. godine, a radnici su klicali: “Mi smo za rad, ali želimo živjeti kao ljudi.” Teza koja je i u današnjoj Hrvatskoj mnogima razumljiva. Subotnji dan u Hrvatskoj svatko je koristio da napomene kako su mu radnici neobično važni – i sindikati i poslodavci i Vlada, a svatko se na svoj način – ne brine za njih.
Svuda po gradovima (u Zadarskoj županiji u Pagu) dijele fažol, neki i srdele. Dijele se i crveni karanfili, političari se smješkaju u trgovačkim centrima, s pozornica beru glasove.
Na Praznik rada rad je gotovo iščeznuo iz kruga medijske pozornosti. Rijetko se kad može čuti što je tko uradio, ali zato svakodnevno slušamo što je tko izrekao. Da bi se i slavio Praznik rada, mnogi bi trebali imati i posao. U sadašnjem trenutku za nezaposlene je Praznik rada izgubio svaki smisao. Slavlja više nema, a luksuza nikad manje. Čak ni prosvjedi nisu uspjeli.
Iako je u subotu bio neradni dan za većinu građana, trgovcima ipak nije praznik. Oni su morali raditi za sve one koji su kruh, meso, mlijeko, ili nešto drugo zaboravili kupiti proteklih dana. Neki su radili do 13 – 14 sati, a neki i cijeli dan.
Pastiri također ne zanju za praznik, moraju nahraniti svoja stada.
Usprkos tradicionalnim poljoprivrednim i drugim radovima za Praznik rada jučerašnje prijepodne žitelji zadarskog okruženja uglavnom su proveli u jutarnjoj kupnji, u kafićima, šetnji, izletima, branju šparoga, obilasku vinograda i voćnjaka, ali i na euharistijskim slavljima u crkvama diljem Zadarske nadbiskupije.
Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan Sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan “koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik”. Godine 1889. tzv. Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. “radnike i sve ljude skromnih životnih prilika upućuje na sv. Josipa kao uzor i primjer za nasljedovanje”.
Praznik rada obilježili su brojni sportski susreti. Primjerice, mladi sportaši, kickbokseri iz Polače natjecali su se u Biogradu na Moru.