Europska komisija je u lipnju usvojila strategije za otoke i obalne zajednice u sklopu kojih će novac iz EU fondova biti usmjeravan na zadržavanje stanovnika na otocima, njihovu bolju povezanost, zaštitu okoliša i bolje javne usluge, piše Hina.


– Ove strategije zajedno po prvi put pružaju sveobuhvatniji okvir za teritorije koji se suočavaju sa specifičnim geografskim, gospodarskim i demografskim izazovima, kazao je Fitto na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta.


Talijan zadužen za regionalni razvoj i fondove EU-a je pojasnio da se otočne zajednice suočavaju s udaljenosti od tržišta, ovisnosti o pomorskim i zračnim vezama te višim troškovima prijevoza.




Otočne zemlje Cipar i Malta već su neko vrijeme tražile da se posebna pažnja posveti otocima zbog visokih troškova prijevoza i stanovanja, prekomjernog turizma i klimatskih promjena koje ugrožavaju život na njima. U tome su ih snažno podržavale zemlje poput Hrvatske i Grčke.


Za zemlje poput Hrvatske, Grčke, Malte i Cipra, koje imaju velik broj naseljenih otoka ili su same otočne države, strategija može olakšati pristup financiranju projekata za promet, energetiku, digitalnu povezanost, zdravstvene usluge i održivi razvoj. Oko 17 milijuna stanovnika diljem Europske unije živi na otocima, a još njih 95 milijuna živi na obalama.




Stoga je uz Strategiju za otoke usvojena i Strategija za obalne zajednice. Ona obuhvaća mjesta od ribarskih sela do velikih lučkih gradova. Usmjerena je na razvoj održivog plavog gospodarstva, poput pomorskog prometa, ribarstva, izgradnje vjetroelektrana na moru, zaštitu od erozoje, očuvanje pomorske baštine i lokalnog identiteta, te rješavanja problema stanovanja i razvoj održivog turizma.


Picula: Dobra vijest za otoke EU-a


Hrvatski zastupnik iz redova socijalista Tonino Picula, koji od početka svog rada u Europskom parlamentu zagovara snažniju europsku politiku prema otocima, u raspravi na plenarnoj sjednici pozdravio je što se napokon raspravlja o strategiji te ju je opisao kao “golem iskorak”. Međutim, naglasio je da je sada ključno osigurati njenu provedbu.


Picula je u razgovoru za Hinu pozdravio i činjenicu da strategija naglašava “granularnost” podataka kako bi se izbjegao pristup “one-size-fits-all” koji je “potpuno zanemarivao ne samo razlike između kopnenih zajednica i otočnih zajednica” .



– Taj pristup sada bi trebao biti anuliran jer se uvodi prikupljanje podataka o stvarnim troškovima i uvjetima života, očekuje Picula i podsjeća da su troškovi javne uprave na otocima 43 posto veći nego na kopnu.


– To je dobra vijest, prije svega za 60 posto otoka u Europskoj uniji koji imaju manje od 1000 stanovnika i za Hrvatsku u kojoj na otocima živi svega 3,3 posto stanovništva, ocijenio je Picula u izjavi za Hinu.


– Time otpada još jedan argument: dosad su često nacionalne vlade, raspolažući sredstvima iz fonda za koheziju i drugih strukturnih fondova, govorile da Bruxelles ne dopušta tu jednu vrstu diverzifikacije programa koji bi se onda koristili i za zemljopisno zakinute sredine, napominje.


Strategija daje legitimitet upravo toj diverzifikaciji razvojnih politika koje moraju uzeti u obzir cijenu inzularnosti ili otočnosti, tumači Picula i dodaje da se sada “loptica odgovornosti prebacuje na one koje raspolažu i usmjeravaju sredstva iz europskih fondova, a Bruxelles, nakon dugih godina, kaže: da, to se može napraviti”.


Picula kao važnu dimenziju nove politike prema otocima ističe i “prijedlog da se ide na ‘island proof’ financiranje”.


– To znači da sve buduće europske politike moraju prije same primjene procijeniti koliko efekti tih politika utječu na ekološki ambijent, ekonomski ambijent, upravni ambijent, transportni ambijent zemljopisno zakinutih zajednica, prije svega otoka. Dakle, radi se o tome da taj ‘island proof’ ima nekakav ‘island clause’, odnosno klauzulu koja mora prije svega voditi računa o tome da njezina primjena na otocima traži više, ističe.


– I tu dolazimo do toga da, prije svega, otočani moraju živjeti primijenjenu supsidijarnost. To znači da se jedna razina odlučivanja, pogotovo o primjeni europskih i nacionalnih odluka, realizira kroz otvorenu raspravu s njima. Dakle, da se i na taj način prihvati ta cijena ili trošak inzularnosti.


Hrvatski zastupnici traže više sredstva za otoke


Picula napominje i da postoje vrlo konkretni prijedlozi o takozvanim beskamatnim ili vrlo povoljnim prijelaznim kreditima za projekte koji se realiziraju na otocima. No, napominje, “sredstva koja će se preko strategije za europske otoke koristiti moraju prije svega biti obranjena u pregovorima kada je riječ i o kohezijskim sredstvima i svim onim fondovima zbog kojih Europska unija zapravo jednim dobrim dijelom i postoji, a to je da se uklanjaju dispariteti između razvijenijih i manje razvijenih zajednica”.


– Ovo je politički argument i na neki način priznanje, ne da kohezijski strukturni fondovi nisu dali rezultat, nego je došlo vrijeme do primjene nove generacije tih sporazuma, zaključio je hrvatski eurozastupnik u izjavi.


Željana Zovko, hrvatska zastupnica iz redova pučana, također je u raspravi pozdravila strategije i zahvalila što je Hrvatska u njima prepoznata kao “dobar primjer” sa svojim zakonodavstvom vezanim za otoke za koje je rekla da treba biti “model” za druge države članice. Pozvala je na pouzdanije trajektne linije i niže troškove prijevoza te kazala da su ovogodišnji požari pokazali da povezanost znači i sigurnost: – Pomoć mora stići na otok na vrijeme. Zbog toga, poštovani povjereniče, molim Vas da što više novca bude dostupno i da pružimo ljudima sigurnost ma gdje oni živjeli.


Eurozastupnik konzervativaca Stephen Nikola Bartulica, koji je upozorio na depopulaciju hrvatskih otoka, isto je pozvao na mjere koje će olakšati stanovnicima otoka da ostanu “gdje je ljepše”: – Mnogi ne žele napustiti svoja ognjišta, a prisiljeni su to učiniti. EU to mora uzeti u obzir i poduzeti konkretne mjere. Naglasio je da hrvatski otoci nisu tek turističke destinacije, već i domovi “naših ljudi, čuvari naše tradicije i identiteta”, a da su troškovi života po nekim procjenama skuplji i do 30 posto nego na kopnu.


HDZ-ova zastupnica Sunčana Glavak pak je kazala da nije potrebna “još jedna horizontalna politika” pisana kao da svaki europski teritorij ima jednake mogućnosti te je pozvala na takozvani “island proofing”, odnosno da se “kod europskih propisa i financiranja unaprijed pita kakav učinak to ima na otoke”. Naglasila je da to bio najčešći zahtjev otočnih dionika tijekom konzultacija.


Strategija za najudaljenije regije


Cilj nije održavati otoke subvencijama, rekla je Glavak, već da stanovnici otoka imaju vodu, liječnika, školu, prijevoz, stan i posao svih 12 mjeseci u godini.


– Stoga još jednom molim i upućujem Vam pitanje hoće li se trošak otočnosti sustavno uzimati u obzir pri gospodarskoj raspodjeli europskih sredstava neovisno o tome je li otok najudaljenija regija ili je samo otok, rekla je Glavak.


Naime, Komisija je u rujnu objavila i novu stratešku viziju za najudaljenije regije Unije: Francusku Gvajanu, Guadeloupe, Martinik, Mayotte, Reunion, Saint-Martin, Azore, Madeiru i Kanarske otoke.


Kako piše Hina, u novoj strategiji naglašava se snažna i trajna predanost Komisije da osigura da najudaljenije regije mogu u potpunosti ostvariti svoj potencijal, uz snažniju potporu, veću otpornost i pravednije mogućnosti za svoje građane, ističe Komisija.