Od sajamskih svinja zamirisat će divenice, pršuti i pancete

Tradicionalno kolinje na prostoru Ravnih kotara traje dva dana tako i kod Muze. Prvi dan obavlja se sam čin klanja, raspremanja trupla po pozicijama i nošenje uzoraka mesa veterinaru radi analize na trihinelozu. Drugi dan počinju oni finiji i precizniji poslovi obrade svinjskog mesa
Vrijeme od kolinja običaja kojim se završavaju poslovi na obiteljskim gospodarstvima u kalendarskoj godini bliži se kraju. Kolinje je tradicija koja je duboko ukorijenjena u običaje hrvatskog naroda i koja se je u svojem izvornom obliku sačuvala sve do današnjih dana. Pod njime se podrazumijeva prerada debelih svinja na obiteljskom gospodarstvu u suhomesnate proizvode.
Po prasca u Benkovac
Pripreme za kolinje počinju na sajmu u Benkovcu. Dok jedni kupuju odojke u travnju većina se odlučuje da kupi svinje prosječne težine 80 do 100 kilograma krajem ljeta, bolje rečeno 10. rujna na sajmu u Benkovcu. Tada se hrane kući sve do pred Božić kada se obavlja kolinje. Hrane se isključivo domaćom hranom proizvedenom na vlastitom gospodarstvu. To su ostaci povrća, kukuruz, mekinje i trava. Ovako hranjene svinje do težine od 150 do 180 kilograma imaju najbolji omjer između masnog i mesnatog tkiva. Na pršutu mora imati najmanje 40 posto masti jer mast tijekom procesa sušenja hrani pršut.
Ne kupuju svi koji se spremaju za kolinje žive svinje i onda ih dohranjuju, već se odlučuju da kupe svinjske polovice od netom zaklane svinje kod nekog od brojnih mesara.
Kada će se obaviti kolinje najviše ovisi o vremenu. Običajno je to obaviti krajem studenog ili početkom prosinca. Hladno i burno vrijeme za razliku od juga i kiše je idealno za kolinje. Hladno vrijeme omogućuje lakšu preradu i kvalitetnije sušenje i čuvanje dobivenih proizvoda. Bez obzira na vrijeme kolinje mora završiti do Božića. Ove godine vrijeme nije išlo na ruku onima koji su planirali kolinje. Ove godine toplo vrijeme potrajalo je gotovo do Božića i do tada je obavljen manji broj kolinja. Čeka se zahladi.
Kolinje kod Kutije
Marko Kutija zvani Muza iz Polače redovito obavlja kolinje. ove godine sam malo okasnio. Sve sam mislio obaviti prije Božića, ali nisam mogao dobiti mesara i sakupiti pomagače. Ali sve će biti gotovo do Nove godine pojašnjava gospodar marko kojeg smo zatekli u subotu gdje s ekipom obavlja zahtjevan posao svinjokolje.
Marko je kupio dva odojka prosječne težine 30 kilograma na sajmu u Benkovcu 10. travnja. Svinje treba kupiti prije ljeta ili nakon ljeta. Razlog tome je da se za vrijeme nižih dnevnih temperatura lakše priviknu na nove uvjete života i hranu. Naime, svinje koje mi kupujemo dolaze iz unutrašnjosti gdje se drže na farmama. Tamo su posve drugi uvjeti i druga ishrana. Nekoliko dana kada ih dovezemo moraju se na sve priviknuti, a tu je stres od puta pojašnjava Muza čije svinje ove godine teže oko 180 kilograma.
Tradicionalno kolinje na prostoru Ravnih kotara traje dva dana tako i kod Muze. Prvi dan obavlja se sam čin klanja, raspremanja trupla po pozicijama i nošenje uzoraka mesa veterinaru radi analize na trihinelozu. Posao kolinja bez obzira na broj svinja zahtjeva angažman većeg broja ljudi. Uz mesara ili znalca u posao kolinja potrebno je nekoliko ruku da uhvate i svladaju svinju. Tu je posao šurenja – skidanja čekinja u toploj vodi, te je potrebna snaga da se truplo objesi na vješala gdje se obavljaju ostali poslovi.
Posao prvog dana je gotov kada se meso razvrsta po pozicijama i stavi u konobu na hlađenje. Naravno, nakon povratka od veterinara i zelenog svijetla da je meso zdravo tu su i neizostavne gradele od svježih najkvalitetnijih dijelova mesa.
Drugi dan počinju oni finiji i precizniji poslovi obrade svinjskog mesa. Oblikuju se pršuti i pancete obavlja njihovo soljenje i stavljaju se na salamurenje što je priprema za sušenje. Naravno tu je posao izrade kobasica ili kako ih zovu na prostoru Ravnih kotara divenica. Za kobasice potrebno je izrezati meso na sitne komadiće. Nekada su žene prale crijeva za punjenje kobasica, ali danas se kupuju već pripremljena crijeva.
 Koliko stručnjaka, toliko recepata
Recepture za kobasice ima onoliko koliko i stručnjaka za njihovo pravljenje. Svima je zajedničko meso s masnoćom i dodaci koji se sastoje od soli, papra, crvene paprike i luka. Njihov omjer su finese i tajna svakog gospodara ili mesara.
U Ravnim kotarima nema tradicija pravljenja raznih prerađevina od svinjskog mesa kao što je to običaj u ravničarskom dijelu Hrvatske. Uz pršut i slaninu osuše se svinjske glave, kožice i nogice. Slanina se pretvori u mast i posao kolinja je gotov. Još treba meso paziti tijekom procesa salamurenja da ne dođe muha i ubaci upljuvak i sa sušenjem završava posao prerade svinjskog mesa na vlastitom gospodarstvu.
Vremena su teška, vlada neimaština. Mnogi koji tradicionalno obavljaju kolinje ove godine morali su ga zaboraviti. Ukoliko nisu kupili odojke u proljeće pa ih sami tovili sada je vrlo teško izdvojiti više od 2.500 kuna za dvije svinjske polovice. Morati će se i bez kolinja.