Nema novca za isplate mirovina bivših europskih zastupnika

‘Fond će uskoro ostati bez kapitala’, navodi se u internom dokumentu koji je pripremio najviši državni službenik parlamenta Alessandro Chiocchetti, a u koji je Politico imao uvid. Dokument kaže da je fond koji koriste stotine bivših zastupnika EU-a suočen s ‘dramatičnom financijskom situacijom’.

Doprinose ne plaćaju već 14 godina

Zastupnici u Europskom parlamentu raspravljali su o dokumentu na zatvorenom sastanku u Strasbourgu u ponedjeljak prošlog tjedna, ali još nisu odlučili što učiniti. ‘Očigledno je isključena opcija da se ne poduzme ništa u vezi s tim’, rekao je glasnogovornik Parlamenta.

Europski parlament uspostavio je dopunski mirovinski sustav 1990. godine. Trajao je 30 godina, dok nije zatvoren za nove članove 2009. godine, kada je na snagu stupio jedinstven mirovinski sustav. Dio razloga za teško stanje fonda je i prestanak uplate doprinosa prije 14 godina.

‘Mislim da se novac poreznih obveznika više ne bi trebao rasipati na strukturu koja je postavljena pomalo poput Ponzijeve sheme’, rekao je Daniel Freund, njemački zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu. Ponzijeve sheme su, podsjetimo, oblik lažnog ulaganja koje može preživjeti samo stalnim dovođenjem novih članova. ‘Ovo graniči s kriminalnom djelatnošću’, ustvrdio je.

Stephen Hughes – predsjednik fonda koji je bio britanski zastupnik u Europskom parlamentu s laburistima od 1984. do 2014. – rekao je da bi Parlament trebao poštovati svoju obvezu isplate umirovljenicima. ‘Parlament je ušao u ovo širom otvorenih očiju i mislim da su nepravedni’, rekao je Hughes.

‘Ti su članovi godinama lojalno služili Europskom parlamentu i osjećaju se povrijeđenima zato što se s njima postupa na ovakav način’, dodao je, tvrdeći da je fondom ‘vrlo dobro upravljano’, ali da je morao funkcionirati bez novca nakon zatvaranja 2009.

Na teret poreznih obveznika

Fond – čijim ulaganjima zasebno upravlja tvrtka sa sjedištem u Luksemburgu – ima samo oko 55 milijuna eura od 363 milijuna eura, koliko je predviđeno da će se morati isplatiti nakon 2074. Zastupnici u Europskom parlamentu uplaćivali su trećinu doprinosa, a ostatak je nadopunjavao Parlament.

‘Zbog prestanka plaćanja doprinosa od strane članova i Parlamenta, nedovoljnog povrata ulaganja i učinaka uzastopnih financijskih kriza, kao i geopolitičke nestabilnosti, situacija u fondu se od 2009. naglo pogoršala’, stoji u bilješci glavnog tajnika. ‘Ovaj iznos je nedostatan za ispunjavanje budućih obveza isplate mirovina’, dodaje se u dokumentu. To znači da bi proračun EU-a koji financiraju porezni obveznici mogao dodatno izdvojiti oko 23 milijuna eura godišnje.

Dokument glavnog tajnika, sastavljen za 14 parlamentaraca na sastanku kojim je predsjedala predsjednica EP-a Roberta Metsola 17. travnja, navodi tri potencijalne opcije.

Prvi bi bio ne učiniti ništa i pustiti da fond propadne, što znači da će Parlament – i porezni obveznici – ‘najvjerojatnije’ morati preuzeti mirovinske obveze.

Druga bi opcija bila likvidacija fonda i zatim velika paušalna isplata korisnicima. Treće, katastrofa bi se mogla spriječiti nizom izmjena kako bi se pooštrila mirovinska prava, kao što je podizanje dobi za mirovinu ili jednostavno smanjenje iznosa koji primaju korisnici.

U prosjeku 2.206 eura

Što je osoba duže služila kao parlamentarac, to je pravo bilo veće – 914 ljudi, od kojih su većina dugogodišnji zastupnici u Europskom parlamentu, bivši zastupnici ili njihovi preživjeli članovi obitelji, trenutno prima u prosjeku 2206 eura mjesečno.

Glasnogovornik Parlamenta dodao je da su zastupnici zatražili dodatne pravne i financijske informacije kako bi ispitali sve mogućnosti. Parlament je vodio nekoliko pravnih bitaka protiv korisnika fonda – i pobijedio, i to nakon što je podigao dobnu granicu za odlazak u mirovinu te pooštrio neke druge odredbe i uvjete kako bi spriječio naslijeđeni fond da iscrpljuje financijske institucije.

Nakon žalbi predstavnika fonda, Sud Europske unije u ožujku je donio konačnu presudu kojom se priklonio Parlamentu i potvrdio da Ured Parlamenta ima zakonsko pravo proporcionalno smanjivati ​​prava korisnika.