NE PUCAJU PO ŠAVU Žene iz Tkona u plemenitoj akciji šivanja zaštitnih maski

Da svako zlo jača dobrotu svojim primjerom pokazuju žene iz Tkona na otoku Pašmanu, po domaću Kunjke. Kako bi na neki način pomogle Stožeru civilne zaštite Općine Tkon, zaposlenicama u dućanima i mještanima u zaštiti od koronavirusa udružile su se u akciji šivanja zaštitnih maski.
Zasad je sašiveno preko 500 komada pamučnih maski koje se nakon uporabe peru i ponovno upotrebljavaju.
– Maske šivamo besplatno, sve doniramo. Mirne smo duše, jer su dobrota i ljubav jače od ovog zla koronavirusa, kazala je Rajna Brzić, jedna od šest plemenitih Kunjanki velikog srca koja je u dva ili tri dana u svojoj kući sašila čak 130 maski. Topla je to priča za mještane, žitelje Tkona i Ugrinića, jer zaštitne rukavice su se i mogle kupiti, ali zaštitnih maski zasad ni za lijek.

Pomažu i brojne druge mještanke
– Sada se osjeća hrabrost, neumornost i empatija, uz vjeru u Boga. Kad smo sve svoje iz doma pošivale, materijal smo uglavnom tržile od naših mještanki koje su se odmah odazvale i nose nam materijale i lastik koji je problematičan za nabaviti. I Općina je i kao uvijek, u pripomoći, otkriva Brzić.
U akciji šivanja maski od pamučnih materijala prve su sa šivanjem započele Marija Ugrinić i Silva Ugrinić, da bi se par dana kasnije priključile i Vanda Gotovina, Katica Mušćet te Rajna Brzić. Njezine sumještane su preplavili topli osjećaji.
– Svaka od nas radi doma i na svoj način i koliko brzo može. Primjerice, ja imam malo stručniju mašinu, šivači stroj endlericu koja je jednostavna za korištenje. Endlerica mi je od velike pomoći pa stoga mogu i brže napraviti masku, naglasila je Brzić, po zanimanju krojačica.
Upitali smo Rajnu Brzić koliko joj je potrebno vremena za izradu jedne maske. Kako je pojašnjeno, prvo se porubi svaki komad. Potom se rade »falde«, elastični nabori na rubovima maske. Slijedi treća faza rezanja viška konaca. U posljednjoj fazi ušiva se lastik.

Psihoza i strah, maske psihološka pomoć
– Iskreno nisam mjerila vrijeme, jer treba iskrojiti, izendlati, porubiti, zapeglati i na kraju staviti glumice, rekla je Brzić.
Sama takva maska ne može vam pomoći ako se ne držite drugih mjera (fizička distanca, higijena, ne dodirivati oči, usta, nos). Ali, oni koji maske nose smatraju kako su bar na neki način zaštićeni.
– Već i to što se osjećate sigurnije psihološka je pomoć. Mnogi su opterećeni ovom psihozom, strah se širi. Jer, svatko od nas jednom će morati u dućan. Lakše mi je, bolje se osjećam ako i sama imam masku. A i ove naše opereš, opeglaš, što je jedan vid dezinfekcije i sterilizacije maske, zaključuje Brzić.