Nastradali plivač ili ronilac je šokantna, ali prolazna vijest od koje malo naučimo

Autopiloti, glisiranje radi gušta, skraćivanje puta, neznanje, slaba koncentracija – najčešće rezultiraju ako ne kobno, onda traumom onoga koji jedva izvuče živu glavu

Na portalu za ljubitelje mora, ronjenja i ribolova Podvodni.hr pronašli smo zanimljiv članak kao svojevrsno upozorenje svim kupačima, roniocima, vozačima morskih skutera i brodova koji će i ovog ljeta isploviti na pučinu i time biti opasnost drugima ili žrtve tuđeg neopreza tijekom upravljanja brodicama, jedrilicama, gliserima ili skuterima.
– Zbroj nesreća u kojima stradaju plivači i ronioci, od naleta brodova, nije toliko visok kao neki drugi nesretni događaji iz crne kronike. U suvremenom društvu nekako se najviše educiramo čitanjem novina ili portala gdje u tekstovima, primjerima drugih ljudi, postajemo svjesni svoje odgovornosti, pa tako i one na moru. Danas se razvojem medija posebno pridaje pažnja nesrećama koje čitateljima zaokupe pažnju strahom i nevjericom, zato je nastradali plivač ili ronilac jedna šokantna, ali zbog neučestalosti kratka i prolazna vijest od koje malo ljudi nešto nauči. Ljudi koji žive za more i koji su stalno na moru svjesni su opasnosti i što je najvažnije svjesni su koliko je malo edukacije potrebno da se rizik svede na minimum. Gotovo da ne postoji ronilac koji barem jednom mjesečno ne doživi bliski susret s neodgovornim nautičarom, prenosi portal Podvodni.hr.
Takvi događaji nikad ne ostanu zabilježeni ako ne uđu u crnu statistiku, a od nje je dijele sekunde puke sreće. Vozači brodica ne idu za tim, nije im na pameti, kako netko možda roni, pliva, upravo na njihovoj ruti koja se na izgled čini slobodnim prostranstvom. Na cesti vozači moraju biti stalno koncentrirani na pješake, okuke i znakove, a na moru…
– Prije nekoliko godina radili smo eksperiment o tome koliko nautičara uopće poznaje ronilačku bovu. Postavili smo je na jednoj punti blizu Pule i čekali da vidimo koliko će blizu nje prolaziti brodovi. Ne moramo reći da su oni koji su je zaobilazili bili manjina. Većina vlasnika plovidbene dozvole nikada nije čula informaciju o ronilačkoj bovi. Pogotovo se to odnosi na one koji su sezonski gosti i more ih naglo počne zanimati samo kada uđu u brod. Većinu ljudi brod asocira na uživanje i slobodu od obveza. U takvoj situaciji lako je sebi dati za pravo ući u jedno drugo, opušteno stanje svijesti i prepustiti se užicima. Autopiloti, glisiranje radi gušta, skraćivanje puta, neznanje, slaba koncentracija – najčešće rezultiraju ako ne kobno, onda traumom onoga koji jedva izvuče živu glavu.
Potaknuti tragičnim događajima stradavanja ronilaca i plivača od naleta brodova koji se nažalost ponavljaju iz godine u godinu, grupa nas zaljubljenika u more i podmorje pokrenula je akciju u kojoj ljude želimo informirati o opasnostima i educirati ih. Puno ljudi ne razlikuje ronilačku bovu od sinjala za vršu. Puno ljudi glisira na nepropisnoj udaljenosti od obale ili ograđenih plaža. Želimo ljudima posvijestiti koliko opasna nesavjesna vožnja broda može biti i kakve posljedice može imati. Tu je i veliki broj ljudi, inozemnih i domaćih, koji upravljaju brodom samo tjedan dana godišnje za vrijeme odmora i jednostavno nisu upoznati s opasnostima koje neodgovorna vožnja nosi sa sobom i nažalost često puta postaju svjesni tek kad se dogodi nesreća. Otac sam dvoje djece, uskoro troje, i jednostavno me često puta strah kad sam s njima na kupanju i vidim kako pojedinci upravljaju brodovima. Tu je i nemali broj naleta brodova na ronioce označene ronilačkim bovama od kojih su neki završavali tragično. Želimo ljude informirati što je to ronilačka bova i kako odgovorno upravljati brodom. Ako ovom akcijom spasimo i jedan ljudski život, postigli smo cilj, kaže Marko Modrić, član foruma Podvodni.hr.