Najveća radost svećeniku je kada vidi da ga narod treba

– Dužni ste podržati te mlade ljude, da vide da ih trebate. Najveća radost svećeniku je kad vidi da ga treba narod. Silna je radost mladom svećeniku ako ga narod treba i traži za rast u vjeri, kazao je bogoslovima nadbiskup Prenđa
“Crkva nije ukočena mati koja strogo gleda, postavlja pitanja i odrješito odgovara. S mladima s kojima provodim dane vrlo je zahvalno razgovarati jer osjećam da pitaju i primaju” rekao je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa o svom trodnevnom susretu s bogoslovima zadarske nadbiskupije koji je završen u četvrtak 4. rujna u franjevačkom samostanu Bezgrešnog začeća BDM u Karinu.
Dan prije mons. Prenđa i bogoslovi posjetili su obližnju župu Novigrad u čijoj je župnoj crkvi Rođenja BDM nadbiskup predvodio misno slavlje i blagoslovio novi drveni oltar. Nadbiskup izražava zadovoljstvo zbog susreta s budućim svećenicima s kojima je o mnogim temama razgovarao na novi način: ne u službenoj formi, nego ozračju odmora, radosti, duhovne obnove, iznošenja iskustava i međusobnog slušanja. “Oni uče mudrost života: mudrost iz knjiga, ali i što je to život, duhovno iskustvo. Trebaju široko znanje, pozitivna iskustva i primjere starijih; dati im ozbiljnu poruku i pomoći im, da osjete da ih Crkva voli i da je prema mladom čovjeku prijateljski raspoložena” rekao je mons. Prenđa, radostan zbog mladih koji se pripremaju za svećeništvo.
“To je kao u velikoj obitelji koja se raduje svome potomstvu i vidi da se nastavlja loza. Mi smo time obdareni, to je Božji dar. Mnogi su zaslužni za to, i molitve vjernika. Neka narod vidi da ono za što moli Bog blagoslivlje. To znači da su i oni pozvani doprinijeti da Crkva ima svećenika, ne samo biskup. Biskup kaže tko je prikladan, zaredi svećenika i šalje ga u službu. Ali narod doprinosi svojom žrtvom, molitvom i podrškom, da ti mladi ustraju i kažu ‘Moj narod, obitelj i Crkva me podržavaju i trebaju; evo me, spreman sam doći” rekao je mons. Prenđa.
Trenutno je 16 bogoslova iz Zadarske nadbiskupije, ove godine su četvorica novih. Osobitost je i procvat zvanja iz Benkovca, odakle su tri bogoslova, jedan franjevački kandidat i jedna kandidatica, inače sestra bogoslova. Dugo vremena nije bilo zvanja iz Benkovca u kojem je do Domovinskog rata bilo većinsko srpsko stanovništvo. Nakon rata Benkovac su naselile prognane obitelji iz BiH, tradicionalno rasadište zvanja, pa sad u nekad ranjenom Benkovcu iz tih obitelji niču i duhovna zvanja.
“To veseli čovjeka jer vidimo da će naš narod sutra imati pastire. Nećemo pitati gdje su svećenici, tko će nas voditi, podržati. Zahvalni smo Bogu što bogoslovi čuju taj poziv, odazivlju se i vide smisao svog života biti svećenikom” rekao je mons. Prenđa, dodavši da pri predstavljanju svećenika ljudima kaže: ‘Primite svoje mlade pastire, oni dolaze vama. Bog ih je radi vas pozvao. To znači da vas Bog ljubi. Dužni ste podržati te mlade ljude, da vide da ih trebate. Najveća radost svećeniku je kad vidi da ga treba narod. Silna je radost mladom svećeniku ako ga narod treba i traži za rast u vjeri”. Ljetni susreti nadbiskupa, bogoslova i sjemeništaraca trenuci su novog zajedništva unutar njihovih malih zajednica. “Tad obnavljaju prijateljstva, prisjećaju se protekle akademske godine, izmjenjuju mišljenja i nova iskustva u životu svojih župa i mjesta. Taj susret ljetnog odmora i duhovnog karaktera uvijek vraća svježinu. I oni se osjećaju ohrabreni kad nadbiskup dođe među njih. Tu posebnost vrijedi uvijek iznova doživjeti i radovati se njihovom napretku i rastu. Tada pitaju, žele dublje upoznati nadbiskupiju, prezbiterij u koji će sutra ući, čuti mišljenja o aktulanostima iz života Crkve u Hrvata i sveopće Crkve” opisao je doživljaj susreta mons. Prenđa. Sadržaj dana bili su misa, Časoslov, zajednička meditacija, vrijeme osobnog promišljanja i molitve, diskusije, igre, razgovor. Razmatrali su teme identiteta bogoslova i svećenika. “Razgovarali smo i o tekućim događanjima u športu, crnoj kronici i lošim vijestima s naših cesta; o našem vremenu i njihovom nutarnjem, duhovnom životu. To su lijepi dani zajedništva, prijateljstva i želja da se ponovno susretnemo” rekao je mons. Prenđa.