Nadam se da ćemo Hrvatskoj donijeti prvu europsku skakačku medalju

Priželjkujemo da će Marcela Marić osvojiti medalju na sljedećem Europskom juniorskom prvenstvu, a očekujemo i Marcelin plasman na Olimpijske igre u Londonu, što će biti najveći uspjeh hrvatskih skokova u vodu – kaže Friganović
Klub za skokove u vodu Zadar, okrunio je svoju dugu i bogatu povijest nagradom “Franjo Bučar”, najvišom državnom nagradom za sport. U ime kluba nagradu je u srijedu u Zagrebu primio Velimir Friganović, dugogodišnji predsjednik kluba.
– Bilo je stvarno časno primiti tu nagradu. Kada se nađete među sportskim veličinama koji su na svjetskim prvenstvima i olimpijskim igrama osvajali medalje, pomislite kako smo mi tu a nemamo ni svjetsku ni olimpijsku medalju. Ali, naš je sport prvi puta dobio jedno priznanje, skokovi su prvi put u povijesti hrvatskog sporta na mjestu koje mu pripada po jednom kontinuiranom radu. Biti u vrhu hrvatskih skokova a da nisi imao zatvoreni bazen, puno je. Istodobno, znajući da su Dubrovnik, Split, Šibenik, Sisak, Osijek i Rijeka napravili bazene a nisu napravili skakaonice, vidimo da su nas u gradu Zadru priznali kada smo uspjeli na Višnjiku napraviti jednu skakaonicu sa šest dasaka na novom bazenu – zakinuti smo tu doduše što nemamo desetmetarski toranj jer su Zadrani poznati po skokovima s tornja. Posebno me je na primanju dirnulo to što su ljudi željeli s nama uspostaviti kontakt kako bismo im pomogli u stvaranju klubova, kao što su to bili ljudi iz Rijeke. Bio je to sveukupno jedan osjećaj priznanja, zadovoljstva i sreće.
Marcela nada za London
Je li se što u Klubu i Gradu promijenilo otkada je ta vijest objavljena prije više od mjesec dana?
– Izvjestan broj sportaša su mi prišli i čestitali, a Veslački klub Jadran nam je jedini poslao službenu čestitku. Ova nagrada nas svrstava u red pet zadarskih klubova koji su dobili to priznanje – svrstani smo u red najvećih klubova u Hrvatskoj po svom radu i entuzijazmu.
Kako ćete uložiti dobivenih 20 tisuća kuna budući da vas ove godine čeka naporna sezona i imate li problema sa sredstvima?
– Sa sredstvima svaki klub u Zadru ima problema jer bismo svi htjeli više nego što se dijeli od proračunskog kolača. Novaca ipak nedostaje. U klubu imamo jednoga trenera čiji status još nije riješen, a ako želimo ostvariti vrhunski rezultat, moramo putovati po Europi – ovu nas godinu čeka desetak natjecanja po Europi jer imamo nekoliko vrhunskih skakača od kojih očekujemo rezultate, što se prvotno odnosi na malu Marcelu Marić koja će ove godine nastupati na Prvenstvu Europe i na Svjetskom prvenstvu u Americi. Ona mora imati desetak mitinga po Europi kako bi se upoznala sa svojim vršnjakinjama s kojima ravnopravno skače. Od nje ove godine očekujemo najveće rezultate na međunarodnom planu, a što se tiče prvenstva države ona će zbog svoga rada i rada trenera sigurno zasjesti na postolja seniorske prvakinje Hrvatske u sve tri kategorije.
U nastupajućoj bogatoj godini niste spomenuli Šimu Perića?
– Šimu nisam spomenuo jer je poznato da je on naš najbolji skakač. Do sada je putovao na mnoge mitinge te je bio zamalo na Olimpijskim igrama – i dalje će ići na te mitinge, ali nam je sada više tu kako bi vrhunske skokove pokazivao našim mlađim skakačima, a njega će na natjecanja više slati Savez.
Što Zadrani mogu očekivati u budućnosti od KSV Zadar?
– Ova nam nagrada daje poticaj da radimo i dalje, no sada imamo i obvezu dobrih rezultata. Nadam se da ćemo našim radom donijeti Hrvatskoj prvu europsku skakačku medalju, da će Marcela Marić osvojiti medalju na sljedećem europskom juniorskom prvenstvu, a očekujemo i Marcelin plasman na Olimpijske igre u Londonu, što će biti najveći uspjeh hrvatskih skokova u vodu te se nadam da ću to dočekati.
Zapostavljeni na Višnjiku
Izgradnjom bazena na Višnjiku dočekali ste san generacija skakač. Treba li još što tamo napraviti?
– Sad ste me taknuli u najbolniju točku. Na skakaonici je predviđena hidraulična daska, gdje nas je Poglavarstvo Grada razočaralo jer još nisu niti raspisali natječaj. A to već ganjam pet godina i ne mogu vjerovati da još nije napravljeno. Na bazenu je montiran uređaj bublle, koji košta 45 tisuća eura, i još nije stavljen u funkciju jer nije izvršena primopredaja.
A što on radi i za što treba?
– Radi pjenu na površini vode u koju skakači skaču. Ona je bitna kad skakač izvodi neki novi skok – da se ne bi ozlijedio on skače u pjenu i uređaj se uključuje samo kod novih skokova. Osim toga, skakači nisu dobili termine koji im pripadaju – nisam mislio da bi nas pripadalo nešto više, nego ravnopravno s drugim klubovima. Ne mogu se oteti dojmu da vaterpolisti imaju najbolje termine ujutro od 9 do 11 i navečer svaku večer od 8 do 10 sati. To nema nigdje da je jedan klub toliko zapostavljen, a drugi toliko privilegiran, a ja pitam je li zbog rezultata i zbog čega je? Nadam se da ćemo to u najskorije vrijeme ispraviti jer smo zbog toga bili kod Gradonačelnika na razgovoru. Ne mogu također vjerovati da je naš novi bazen bez ijednog prostora za ljude koji vode klubove. Na bazenu nemamo prostor gdje možemo sjesti, telefonirati, pustiti fax – očekuju nas velika takmičenja a mi nemamo gdje primati ljude. To se mora napraviti, a to može jedino Grad. Od onih prostora što se ne mogu iznajmiti, oni moraju dati jedan odgovarajući prostor klubovima i ne znam zašto se to ne napravi.
Treba li možda još što reći?
– Nije primjereno da se u drugom klubu govori kako su najbolji, kako osvajaju najviše medalja, što nas tišti. Nikada nisam izašao u novine da smo najbolji – treba se svojim radom dokazati i ostvariti rezultate.
 

Nagrade Zadranima

Godišnju nagradu Franjo Bučar 1995. godine dobio je Košarkaški klub Zadar, potom 1998. Veslački klub Jadran, 2005. Stolnoteniski klub Donat, a 2006. Jedriličarski klub Uskok. Hrvatska posada osmerca s kormilarom, u kojoj je bio i Zadranin Branimir Vujević, nagradu je dobila 2000. Kao članovi košarkaške reprezentacije 1992. godine Nagradu su dobili Alan Gregov, Arijan Komazec, Stojko Vranković i Vladan Alanović. Od pojedinaca iz zadarskog sporta nagrade su dobili: Zoran Primorac (1993.), Giuseppe Giergia (1994.), Milan Zekanović (2003.), Dado Pršo (2005.) i Marijan Klanac (2007.). Nagradu za životno djelo 2002. godine posthumno je dobio Krešimir Ćosić. Zadarskoj nevjesti Barbari Ružić Godišnja nagrada uručena je 1997. godine.

Skakaonica orgulje?

– Djeci je na Kolovarama slobodno, kao nigdje u svijetu, doći na skakaonicu. Zna ih biti na njoj po stotinu. I svatko želi skočiti na svoj način, u nekom svom vremenu – kako bi se pokazao lijepim skokom. A kad bućne, skok nosi zvuk. Da ne govorim o vici, galami na toj skakaonici preko cijeloga dana. To su naše orgulje koje su slušali i plivači i vaterpolisti, svi kupači na bazenu. Zato sam mogao slobodno reći da su to bile orgulje na Kolovarama.
Kakav je to bio incident sa sandolinom?
– Davne 1967. godine se to dogodilo. Na skakaonici su se igrala “vatala” i u jednom trenutku ispod skakaonice našla se sandolina. Kad je čovjek skočio, više nije imao kuda, jednom je nogom dvadesetogodišnjak upao u sandolinu i imao je sreće, jer je to bio skok s deset metara, da je slomio samo ruku. To je jedan jedini takav događaj na skakaonici. Sandolina nije smjela tamo biti.