Mons. Puljić: Pedofilija je bolest koja je nažalost prisutna u svim pozivima i zvanjima

Neće nam škoditi ako i mi budemo smjeli pa kažemo “Narode moj, pogriješio sam. Žao mi je”. To je jako važno, rekao je mons. Puljić ističući također da u svijetu u kojem se stalno nabacuje na Crkvu treba imati hrabrosti reći da svećenik, biskup ima štap i palicu, ovlast i obvezu. Naša je dužnost reći sebi i drugome “Brate, ne valja ti to”
Nakon sudjelovanja u zaključenju Svećeničke godine u Rimu, zadarski nadbiskup Želimir Puljić osvrnuo se na tamošnji boravak odakle se vratio ohrabren u pozivu, obogaćen svjedočanstvima svećenika i odgovorima pape Benedikta XVI. na njihova pitanja. Smatra da je papa bio ohrabren okruženošću tolikog broja biskupa, 1200, te 17 000 svećenika.
“Njegova homilija je pokazala oca, brata, svećenika. Osjetili smo blagodat otajstva da možemo tako krhki sudjelovati u velikom otajstvu Božjeg plana kojim je oduvijek odredio biti među nama” – rekao je mons. Puljić. Smatra da se Svećeničkom godinom htjelo osvijetliti služenje svećenika, posvijestiti zadatak poslanja koje im Bog povjerava i da nose skupocjeno blago u glinenim posudama. “Budimo zahvalni Bogu za taj neprocjenjivi dar koji nam daje u naše ruke. Jesmo li svjesni toga da Bog bez nas kao da ne može u ovom svijetu? Bilo je dirljivo kad je papa govorio o svijetlim stranama svećeničkog služenja i da se neprijatelju to ne sviđa. Izbrisao bi svećenike s pozornice svijeta jer bi se na taj način i Boga otpisalo.
Papa se nije plašio reći istinu
Tada je nastao veliki pljesak, osjetilo se da je papa pogodio u srce stvari”, rekao je nadbiskup Puljić. O papinom spominjanju skandala s kojima se Crkva susreće mons. Puljić kaže: “Papa se nije plašio reći istinu o tome što se često govori u medijima, ali i reći da ne odustajemo od onoga što nam je Bog povjerio da svjedočimo, usprkos problema i muka s kojima se Crkva susreće. Papa je teolog, otac, udara u srce problema. Tada se shvaća njegovo trajno inzistiranje na priznavanju onoga što je loše i na čišćenju raznih netočnih informacija koje se povodom toga šire u javnost”, rekao je nadbiskup ističući da je velika dezinformacija pedofiliju vezati uz svećeništvo.
“Ona je nažalost bolest prisutna u svim pozivima i zvanjima. Ali prema nekim istraživanjima do 90 posto prijavljenih slučajeva vezano je uz obitelj: oca prema djetetu, kuma, strica prema nećaku, uz obiteljsko ozračje. Mali postotak je vezan uz svećenike. No sramota je i skandal da se to događa u svećeničkim redovima. Ali onda treba priznati cijelu istinu. To je bolest koja se sve više širi i podržava. Čitao sam istraživanje u kojem autor donosi ime, prezime i podatke nekih zauzetih javnih djelatnika, spominje predsjednika Zelene stranke iz Njemačke, koji se u nastupima prije 30 godina hvalio da je kao nastavnik imao takve nastrane sklonosti. Zauzimao se da se to ozakoni, da je to normalna sklonost. Dokle ide nastranost u svjetskim nastupima? Nakon 30 godina promicanja takve ‘filozofije’ dolazi do ovakvih stvari. Ne ide se na uzroke i nitko ne ispituje zašto se to događa. Sartre i mnogi francuski javni djelatnici su se zauzimali za slobodu seksualne prakse, bilo kako i bilo s kim. A sad odjedanput ispada kao da je to samo u svećeničkim krugovima”, rekao je mons. Puljić ističući da Crkva ne niječe skandale.
“Tu je veličina pape. Papa se ne plaši reći da svećenici koji su to učinili zaslužuju najstrože kazne, treba im biti milosrdan i pomoći da ozdrave, ali ih i ukloniti iz službe. Papa se ne plaši toga. Ali također se zauzima za to da se društvo ozdravi. Jer kuda idemo ako se stvari skrivaju i parcijalno prikazuju? To je strašno.
Brate, ne valja ti to
Sviđa mi se papina jasnoća, otvorenost i papin očinski stav, osobito prema pogođenima, žrtvama tog nasilja. Sviđa mi se papina poniznost i hrabrost. Uvijek nađe riječ koja inspirira. Božji plan da dođe u ovaj svijet i povjeri se slabim ljudima on naziva Božjom smjelošću. Uistinu je to Božja smjelost. Zna da smo slabi, krhki, ali nam kaže ‘Evo najljepše što imam. Čuvaj to!’ – to je strašno povjerenje i smjelost s Božje strane. Neće nam škoditi ako i mi budemo smjeli pa kažemo ‘Narode moj, pogriješio sam. Žao mi je’. To je jako važno, rekao je mons. Puljić ističući također da u svijetu u kojem se stalno nabacuje na Crkvu treba imati hrabrosti reći da svećenik, biskup ima štap i palicu, ovlast i obvezu.
Naša je dužnost reći sebi i drugome ‘Brate, ne valja ti to’. Tu je prvi otac, koji svoje dijete usmjerava, upućuje, ukorava u zgodno i nezgodno vrijeme. To je zadatak svećenika i biskupa, kao što je to zadaća svakog odgojitelja, oca i majke”, istaknuo je nadbiskup Puljić. Osvrnuo se i na razgovor svećenika s papom na Bdijenju uoči završetka Svećeničke godine, kad je jedan od petorice svećenika pitao papu o značenju celibata.
“Papa je sadržajno i emotivno govorio o celibatu. Nije se plašio reći kako ga zabrinjava da se društvo ili neki ljudi ‘zauzeti’ za Crkvu bore protiv celibata, a zagovaraju beženstvo u svjetovnom životu. Toliko je neoženjenih i neudanih. To zagovaraju da je normalno, a kod svećenika koji žele živjeti u celibatu zabrinuti su za njihovu ljudskost. Papa Benedikt XVI. se ne boji suočiti s problemom, ali govori i objašnjava na jasnim osnovama”, zaključio je nadbiskup Puljić.