“Marko Polo” sa Sita u rezalište

Brod je osiguran na četiri milijuna američkih dolara, a samo akcija odsukavanja košta – milijun dolara
Stijene otočića Sit u šibenskom arhipelagu posljednja su stanica jadrolinijina trajekta “Marko Polo”. Već puna dva tjedna 128 metara dugi brod stoji nasukan na stijenama, oštećenja koja su nastala uslijed izletavanja na otočić Sit golema su, te stručnjaci smatraju da mu više nema spasa. “Marku Polu”, objašnjavaju, zbog havarije je suspendirana svjedodžba klase potrebna za plovidbu, a ona mu ionako ističe u listopadu 2010. godine i teško bi je dobio bez velikih ulaganja da do nesreće nije ni došlo. Kako mu predviđaju, “Marko Polo” će se sa Sita otisnuti na posljednju plovidbu, onu put rezališta gdje će ga se prodati u staro željezo.
– Kad je brod stariji rigorozniji su pregledi, a “Marko Polo” ima 36 godina, on je veliki brod i zahtjevao bi golema ulaganja za dobivanje klase. Ukoliko je izgubi, ostala bi mu mogućnost domaće plovidbe koja je potpuno neisplativa – govori Milko Kronja, šibenski predstavnik Sindikata pomoraca Hrvatske i ITF inspekor. Veli kako je, na žalost, sudbina “Marka Pola” upitna.
– Šteta. Jest star, ali bio je jako lijep brod. Ne znam što će biti s njim, ali, kada vidimo što se dogodilo, najvjerojatnije mu je ovo bila zadnja plovidba te će završiti u Aliaga rezalištu u Turskoj – kaže Kronja, dodajući da niti cijene koje se mogu postići u rezalištu više nisu visoke, pa dok su nekada iznosile i po 600-700 dolara za tonu, danas se kreću oko 200 dolara po toni broda. “Marko Polo” ima 4.750 tona, što znači da bi se u rezalištu za njega moglo dobiti oko 900 tisuća dolara.
A da se “Marku Polu” sprema upravo ta sudbina postaje sve vidljivije i iz same akcije odsukavanja. Naime, trajekt je na sitskim stijenama, greškom posade koja nije promijenila kurs, završio u noći 24. listopada, Jadrolinija je za njegovo odsukavanje angažirala Jadranski pomorski servis, a nakon što ga tegljači nisu uspjeli pomaknuti sa stijena u pomoć su pozvani nizozemski stručnjaci iz tvrtke Smit Salvage Roterdam. Napravljen je novi plan prema kojemu bi se hidrauličnim dizalicama i zračnim jastucima brod odignuo sa stijena, a potom tegljačima povukao u more, no usprkos najavama po kojima je akcija odsukavanja trebala biti odrađena još prije nekoliko dana, do danas se nije krenulo niti u nabavu opreme. Razlog – novac. U Jadroliniji vlada potpuni muk te nisu odgovorili na naš upit o sudbini “Marka Pola”. No, što se događa, otkrili su zato iz Jadranskog pomorskog servisa koji je angažiran za odsukavanje.
– Brod je nisko osiguran. Za sada sve stoji, jer mi nećemo ići u akciju odsukavanja dok se ne utvrdi tko će nam to platiti. Izrađen je detaljni plan spašavanja sa svim izračunima, tehničkim slikama, opremom. Većinu opreme možemo naručiti u našim škverovima, no nismo je naručili jer je moramo platiti po fakturi. Pa nećemo mi naručiti i platiti opremu, a da nam onda iz Jadrolinije i Croatia osiguranja kažu da ga ne trebamo niti spašavati jer im je skupo – kaže Aleksandar Maras, voditelj operative i osiguranja Jadranskog pomorskog servisa.
“Marko Polo”, naime, osiguran je na četiri milijuna američkih dolara, a samo akcija odsukavanja košta – milijun američkih dolara.
– Kad smo vidjeli policu osiguranja koja je nikakva pitali smo tko će to platiti. Sporno je što u ovom trenutku nitko ne želi preuzeti odgovornost za plaćanje. Jadrolinija nas je angažirala, ali Croatia osiguranje je osiguravatelj i bez njih se obaveze ne mogu platiti, a oni odugovlače. Akciju odsukavanja sveli smo na milijun američkih dolara. To je “low budget” za ovakvu operaciju. Očekujemo da nam se u ponedjeljak jave iz Jadrolinije i da se napokon sve sredi – kaže Maras. Kada se posao konačno ugovori, objašnjava, trebat će još 10-15 dana dok se oprema naruči, stigne, montira i krene u odsukavanje.

 BROD POSTAO “KAMEN OKO VRATA”

– Kad su čuli iznos, iz Jadrolinije su nam rekli da će ga oni tamo izrezati ako treba. Brod je pun azbesta, nema tog ministarstva koje bi im dozvolilo da ga režu na moru. Brod se mora odsukati, ne može ostati kao spomenik ovdje na škoju. Brod im je postao kamen oko vrata, oštećenja su velika i pitanje je isplativosti popravka. No, na njima je da odluče hoće li brod popravljati ili ne. Vidljivo je da bi ga se najradije riješili kako god mogu. To je njihova stvar, mi ga moramo odsukati, ali oni moraju jamčiti da će platiti – rekao je Aleksandar Maras.