Liječnik koji mjesečno napravi 20 operacija i onaj koji ih napravi 100, imaju istu plaću

Nevjerojatno je, kaže ministar zdravlja Ranko Ostojić, da neke bolnice i neki odjeli uopće nemaju raspored rada liječnika, pa se praktički ne zna kad tko što radi

Dok oftalmolog u KBC-u Rijeka u četiri mjeseca u prosjeku napravi 11 operativnih zahvata glaukoma, u Općoj bolnici Zabok prosječno se obave čak 53 takve operacije po specijalistu. Zabočka bolnica sa svoja tri oftalomologa operira više glaukoma nego riječka bolnica s 15 oftalomologa. Riječki kardiokirurg u istom vremenu, ne računajući hitne operacije, pacijentima prosječno ugradi sedam stentova, dok ih njegov kolega u Vinogradskoj bolnici ugradi dvostruko više, čak 15, a kardiokirurg u KBC-u Split svega tri. Analiza Ministarstva zdravlja o učinkovitosti liječnika koji izvode operativne zahvate za koje su formirane duge liste čekanja, pokazala je kolike su razlike u opsegu posla pojedinih liječnika u hrvatskim bolnicama i koliko su pojedine bolnice učinkovitije od drugih.
Ne zna se kad tko što radi
– Liječnik koji mjesečno napravi 20 operacija i onaj koji ih napravi stotinu, imaju istu plaću, ali ovaj koji napravi pet puta više operacija ima i pet toliko veći rizik da napravi pogrešku od onog koji ne radi gotovo ništa – upozorio je ministar zdravlja Rajko Ostojić na nepravedan odnos prema “radišnim” liječnicima. Nevjerojatno je, kaže ministar, da neke bolnice i neki odjeli uopće nemaju raspored rada liječnika, pa se praktički ne zna kad tko što radi. Zato se događa da se na prvi pregled kardiologa u OB Nova Gradiška čeka prosječno 200 dana, a na listi čekanja samo je 58 pacijenata, dok je u KBC-u Rijeka prosjek čekanja 50 dana kraći, ali na isti pregled čeka 4.000 pacijenata.
Za ovakav nesrazmjer u radu liječnika u pojedinim bolnicama ministar ne krivi liječnike, nego bolničke uprave, odnosno šefove odjela koji u nekim bolnicama očito nisu organizirali posao kako treba. Tako primjerice zadarska bolnica, koja na raspolaganju ima specijalista-ortopeda za operacije koljena, u četiri mjeseca ne napravi niti jednu takvu operaciju, dok ortopedi u Općoj bolnici Sveti Duh operiraju po jednog pacijenta. Da može i bolje, pokazuje primjer lovranske Klinike za ortopediju gdje je prosjek operacija po liječniku osam, ili OB Slavonski Brod sa devet operacija koljena po specijalistu. Najučinkovitija u operacijama revizije kuka je zabočka bolnica, u kojoj se obavi 33 operacije po ortopedu, među KBC-ima najbolje stoji Vinogradska bolnica s 21 operacijom po liječniku, a KBC Rijeka u sredini je s 12 operacija po liječniku.
Birkić: Nemamo ortopeda već tri godine
– Podaci ministarstva nisu točni. Uopće nemamo ortopeda već tri godine, a svi se ortopedski zahvati rješavaju u Biogradu – tvrdi Neven Birkić, zamjenik ravnatelja zadarske Opće bolnice koja po broju operacija po liječniku kotira vrlo nisko. U ugradnji stentova u samom su dnu, uz splitsku bolnicu, sa četiri operacije po liječniku. “Ne mislim da je to malo, kad i neki KBC-i naprave manje operacija od nas”, veli Birkić, ali ipak zaključuje da bi zadarski kirurzi radili više kad bi imali više novca, jer su limiti za kardiokirurgiju “koji put previše tanki”.
Ravnatelj zabočke bolnice Stanko Belina velik broj operacija u toj bolnici tumači dobrom organizacijom rada i rasporedom poslova, ali i činjenicom da se u općim bolnicama radi samo s pacijentima. “Mi nemamo suradnju s Medicinskim fakultetom, pa zato obradimo bitno više pacijenata od KBC-a”, veli ravnatelj nauspješnije opće bolnice, koja će nakon posjeta inspekcije rada i odlaska umirovljenih anesteziologa bitno reducirati opseg operacija.
– Ako se u nekoj bolnici manje radi, za to je kriv menedžment i on treba odgovarati. U slučaju KBC-a Osijek, koji je imao najveće dugove, tako sam postupio, a isto očekujem i od osnivača i vlasnika općih bolnica – poručuje Ostojić.