KAVA S GLUMCIMA Ožegović: U životu sam pogledao samo tri dobre predstave

Uvijek sam se pitao koja je poveznica između glazbe i ljudi, načina života. Tako sam jednom prolazio, ekipa se razvaljivala na pjesmu »Sve su žene kurve« od Daleke obale. Pitao sam se kako je to moguće, tumači Ožegović dajući primjere

Jučer se u Maloj dvorani HNK Zadar pila kavica sa svestranim i itekako humorističnim glumcem Ivanom Ožegovićem.
Premda se okupio manji broj ljudi, bila je »domaća« atmosfera te se publika rado uključivala u razgovor ugodni. Moderator je bila Doris Babić.
Ožegović je otkrio svoj najdraži film, najdražeg glumca, knjigu, ulogu i projekt. Međutim, ta pitanja »iz leksikona« bila su povod za daleko dublja promišljanja o tome što je praktično postaviti na daske koje život znače, kao i o tome koliko je moguće biti objektivan u takvim sudovima.

«Profiter u koroni«
Komentirao je i urbanu legendu da je gluma nastala u Bjelovaru usporedivši to sa Zadrom i nogometom, misleći na velik broj Zadrana u reprezentaciji.
– Ima i puno birtija pa se svašta smisli, šali se Ožegović.
Neki su ga mediji nazivali »profiterom u koroni« budući da je izvođenje njegove monodrame »10 pjesama koje su označile kraj mog ljubavnog života« tijekom pandemije bilo često i traženo.
Nameće se pitanje što ga je potaknulo na stvaranje ove monodrame.
– Uvijek sam se pitao koja je poveznica između glazbe i ljudi, načina života. Tako sam jednom prolazio, ekipa se razvaljivala na pjesmu »Sve su žene kurve« od Daleke obale. Pitao sam se kako je to moguće, tumači Ožegović dajući primjere.
Zanimljivo je da su u predstavi stvarna imena žena koje su obilježile njegov ljubavni život.
– Jedna od njih mi je rekla nekad davno da u dobrim predstavama i filmovima imena imaju značenje, otkriva Ožegović.
To otvara vječno pitanje – gdje je granica između privatnog i poslovnog kad je u pitanju gluma ili bilo koja druga umjetnost.
Tada je Ožegović uključio i publiku, a prevladavajuće mišljenje bilo je kako je sve isprepleteno i povezano.
Priznao je i da više voli filmove nego kazalište, a stvar je u tome da je lakše doći do dobrih filmova nego predstava.
– U životu sam pogledao samo tri dobre predstave, a pogledao sam ih ne znam koliko. Ma samo 33 puta sam spavao u kazalištu, slikovito objašnjava simpatični bjelovarski glumac.

«Mali tajne velikih majstora«
Kako tumači, razlika između dobre i loše predstave je u mogućnosti dopiranja do publike. Također, kritički je sagledao Akademiju, kao i ansamble.
Usprkos tome što je najveću popularnost stekao serijom »Crno-bijeli svijet« gdje je glumio Davorina Bogovića, njegov omiljeni projekt je »Broj 55«.
– Nadam se da ste pogledali, to je hrvatski ratni akcijski film redatelja Kristijana Milića, dobio je osam zlatnih arena. Ako me ljudi zaustave na ulici, to je zbog toga, kazuje Ožegović.
Glumci često rade neobične stvari zbog uloge, a Ožegoviću je bilo najteže obrijati noge.
– Osjećao sam se kao puran. Bio sam i obrijao glavu zbog uloge u Netflixovoj seriji, ali to nije bilo strašno kao noge, priznaje i dodaje da zbog uloge nikad ne bi pristao na golotinju i psovanje Boga.
Komentirao je i glumu kakva je bila nekad i danas, kako biti slobodan u zadanim okvirima i opasnosti političke korektnosti u suvremenom kazalištu.
Na kraju, kazao je kako se o glumi ne može naučiti iz intervjua s glumcima oprimjerivši to dostupnošću intervjua određenih »pravih« glumaca i »wannabe« glumaca.
Publika je pitala glumca za »male tajne velikih majstora« te je na kraju bila nagradna igra u kojoj je dvoje najsretnijih dobilo karte za izvedbu »10 pjesama koje su označile kraj mog ljubavnog života«, a Ožegović se šalio kako on jest kritičan, ali da je predstava takva.