Iza ozbiljnog tužitelja krije se sjajan karikaturist

Samo malobrojni znaju za njegovu strast i široku umjetničku dušu. Samo prijatelji i nekolicina kolega zna da se iza – u narodu ne baš omiljenog zanimanja tužitelja – krije ljubitelj književnosti i »gutač« filmova, pjevač, slikar i što je svakako najzanimljivije – sjajan karikaturist.
Duško Berović (57) je od rujna 1999. godine jedan od zamjenika županijskoga državnog odvjetnika koji potpisuje mnoge optužnice protiv poznatih i nepoznatih Zadrana zbog primjerice gospodarskog kriminala »teškog« milijune kuna, protiv ubojica, dilera, pedofila, a svojim strogim i nadasve ozbiljnim licem na raspravama u sudnici, baš ničim ne odaje svoju duhovitu »žicu« i nevjerojatan talent u crtanju karikatura svojih kolega i brojnih poznatih Zadrana.
– Od kada znam za sebe crtam. Počeo sam još u osnovnoj školi. Sjećam se da sam kao dječak tada dobio nagradu za crtež razrušenog Zadra tijekom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. To je bilo 70-ih godina, a onda je uslijedila srednja škola. Bio sam naravno i strastveni navijač Košarkaškog kluba Zadar, u vrijeme kada je Zadar u doslovnom smislu bio grad košarke i dok smo žarili i palili diljem bivše države. Sjeo bih i za svega nekoliko minuta nastala bi karikatura kompletnog sastava Zadra – Pina, Kreše i ostalih. Bitno je pogoditi dušu lika kojeg crtaš, ono što iz njega zrači, fizionomiju. Treba u svega nekoliko poteza pogoditi karakter, a u crtanju karikature bitan je osobni stil – pojašnjava ovaj zasigurno najbolji karikaturist među tužiteljima i nedvojbeno najbolji tužitelj među »umjetničkim dušama«.
Postoji portret karikature, a u njegovom stvaranju, kako naglašava Berović, treba više vremena i truda, ali je bit da je pogođen karakter osobe. Iz crteža mora zračiti i »ono nešto što čovjek nosi u sebi« i bitno je da se odmah na prvi pogled na karikaturu pogodi o komu je riječ, i kako zaključuje Berović, to znači da je karikatura uspjela.
Tvrdi kako je i njegovo zanimanje pravnika – umjetnost. Smatra kako se pravo i umjetnost ljube i uvijek je do sada u životu u zanimanju i hobiju nalazio dodirnih točaka. Nikada u svojoj dugogodišnjoj pravničkoj karijeri, pojašnjava, nije želio postati hladan i bezosjećajan tužitelj. U svakom je optuženom čovjeku nastojao naći olakotne okolnosti i cijeniti ih, ako ih ima jer svaki čovjek griješi, a pogotovo treba cijeniti ako je čovjek pogriješio prvi puta u životu. U slučaju da se greška ponovi onda je jasno da će svakom optuženiku biti izrečena i stroža kazna.