“I u mom gradu Vukovar i Škabrnja svijetli”

Srednja škola ‘Knez Branimir’ – Benkovac jedna je od, mogli bismo reći, rijetkih škola na području Zadarske županije koja tradicionalno obilježava Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnju simboličnim nazivom “I u mom gradu Vukovar i Škabrnja svijetli”. Priče, sjećanja, događaji, ne tako davne hrvatske prošlosti, tragedija, herojstvo, herojstvo i ljubav izniknula iz mržnje i neprijateljstva bezumlja ljudskog ludila, inspiriralo je učenike Srednje škole kneza Branimira Benkovac da kroz literarne radove na temu „Vukovar jučer, danas i sutra” obilježe Dan sjećanja na Vukovar i Škabrnju. Oformljeno je povjerenstvo za izbor najboljih učeničkih radova u sastavu profesori Mira Gusić, Maja Golem i Marijana Bodulić koji su između 11 pristiglih radova (Josipa Tomičić, Marina Šarić, Tina Vuletić, Marko Bačić, Ljubica Jerković, Monika Ćuto, Luka Kalcina, Miroslav Radaš, Paula Čerina, Elena Franjičić i Tina Erceg) izabrali najbolja rada. Prvu nagradu i 300 kn osvojila je “Generacija 1991.” učenice Marijjane Kardum, druga nagrada – knjiga za rad „Vukovar nekad i sad” – dodijeljena je Ivanu Ćurkoviću, dok je rad “Vukovar i Škabrnja” učenice Marije Magdalene Bačić odnio treću nagradu i, naravno, knjigu. Učenici su svoje radove čitali u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnici Benkovac, gdje se ravnatelj Josip Peran zahvalio svim sudionicima tribine „I u mom gradu Vukovar i Škabrnja svijetle”, te napomenu da unatoč svakodnevnim učeničkim i učiteljskim obvezama izražava zahvalu za obilježavanje Dana sjećanja na hrvatsku prošlost, Vukovar i Škabrnju, Domovinski rat, ali i budućnost koja je pred mladim ljudima koji će pronositi svijetlo Vukovara i Škabrnje iz prošlosti, sadašnjosti u buduća vremena, da se ne zaboravi, jer narod koji zaboravlja prošlost, nema budućnosti, nema ni sadašnjosti, osudivši sebe da se ponovi prošlost. Učenički radovi u poslijepodnevnim satima mogli su se čuti u eteru Radio Benkovac kao medijski pokrovitelj tribine.
U odličnim radovima koji nisu ušli u uži izbor, kao novinar i nepristrani slušatelj uočio sam rad Ljubice Jerković, a vam dragi čitatelji donosim nekoliko rečenica „… Ovo je kraj, ubit će nas. Gledao sam kako izabiru desetak ljudi i vode ih iza brežuljka. Samo molitva i plač sjekli su taj osjećaj nemoći, htjeli smo pobjeći, nismo mogli…”