Strah od gubitka posla, odmazde i nepovjerenje u pravosuđe drže žrtve u tišini, dok Hrvatska još uvijek nema ni zakonsku definiciju mobinga.


“Može reći da je to vrsta nasilja na radnom mjestu koje traje neko vrijeme, a može obuhvaćati isključivanje iz radnih procesa, napade na ugled žrtve, pretjeranu kontrolu tijekom rada, davanje neprimjerenih zadataka i slično”, kaže pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.




Pojašnjava da, pri tom, nije svako ponašanje koje radniku ne odgovara automatski mobing, odnosno ne možemo tako nazvati svako postavljanje zahtjevnih ciljeva i rokova, svaku promjenu radnih zadataka, niti svako davanje negativne povratne informacije.


“Recimo, moglo bi se raditi o mobingu ako netko na poslu viče na vas, ponižava vas ili ismijava, a pri tome vam ciljano daje zadatke i rokove koje je nemoguće ispuniti ili ako vam kolega ili nadređeni ne žele davati informacije koje su važne za obavljanje zadataka te vas redovito ne pozivaju na sastanke na kojima biste trebali biti, i slično”, ističe.


Važno je znati kako prepoznati zlostavljanje na radnome mjestu, uključujući kako ga razlikovati od diskriminacije i kako se zaštititi. Osim poteza koje može poduzeti sami radnik, postoje i koraci koje država još treba učiniti jer za bolju zaštitu od mobinga itekako ima prostora.


“Riječ je o stvarnom problemu koji muči puno ljudi, zbog kojeg odlaze na posao s grčem u želucu i, što je važno naglasiti, o protuzakonitom ponašanju koje može ostaviti ozbiljne posljedice, uključujući i na zdravlje,” kaže pučka pravobraniteljica.


Iako se sve češće spominje u medijima, dodaje, mobing se i dalje pogrešno tumači kao nečija preosjetljivost ili osobni konflikt, a ne kao sustavno psihološko nasilje.


Prema podacima Udruge Mobbing, koja od 2004. godine pruža pomoć žrtvama i zagovara bolju zakonsku zaštitu, radnici najčešće prijavljuju vikanje, omalovažavanje, oduzimanje zadataka, socijalnu izolaciju, ogovaranje i klevetu. Sve češći su i primjeri tzv. “sindroma praznog stola”, kada radnik formalno ima posao, ali mu se sustavno oduzimaju dužnosti, dok mu se istovremeno daju besmisleni ili ponižavajući zadaci.


“Vrlo često je mobing povezan s drugim kršenjima radnih prava, poput neosnovanih opomena ili nezakonitih otkaza,” upozoravaju iz udruge. Pritom većina radnika ne prijavljuje zlostavljanje, iako se informiraju i traže savjet. Najčešći razlozi za šutnju su strah od otkaza, pogoršanja situacije, nedostatak dokaza, financijska nesigurnost i osjećaj da će institucije ostati nijeme.


Žene češće žrtve


Žene čine čak 70 posto svih osoba koje se javljaju Udruzi Mobbing. Posebno su ranjive radnice koje se vraćaju s rodiljnog ili roditeljskog dopusta ili koriste pravo na bolovanje radi skrbi o djetetu. U tim slučajevima često dolazi do izmjene radnih uvjeta, isključivanja iz timova ili degradiranja, a povratnice su izložene i komentarima o privatnom životu, bračnom statusu ili “odgovornosti prema poslu”.


“Sve više žena prijavljuje da postaju žrtve zlostavljanja na radnom mjestu upravo nakon povratka na posao, zbog korištenja zakonskih prava postaju nepoželjne,” ističe pravnica udruge Mobbing Suzana Blanuša. Kod muškaraca je situacija nešto drugačija pa oni češće prijavljuju fizičke prijetnje ili pokušaje sukoba, dodaje.


Po dobi, najviše prijava dolazi od radnika između 30 i 50 godina, a iako većinu čine zaposleni u privatnom sektoru, u posljednje dvije godine značajno raste broj prijava iz javnih službi i ustanova.


Udruga razlikuje tri oblika zlostavljanja: okomiti mobing koji vrše nadređeni nad podređenima, horizontalni koji se događa među kolegama i obrnuti, kada podređeni zaposlenik zlostavlja nadređenu osobu. Od ukupno 832 prijave iz 2024., čak 689 odnosi se na okomiti mobing, 120 na horizontalni, a 23 na obrnuti.


Problem zlostavljanja na radu u Hrvatskoj još uvijek nije zakonski jasno definiran. Zakon o radu sadrži odredbe o zaštiti dostojanstva radnika, ali ne prepoznaje mobing kao poseban institut. Takva pravna praznina otežava sudsku praksu i nerijetko dovodi do pogrešnog tumačenja, primjerice, miješanja zlostavljanja na radu s diskriminacijom ili spolnim uznemiravanjem.


“Već godinama ukazujemo na potrebu da se mobing zakonski definira i zabrani. Time bi se osigurala ujednačenost sudskih odluka i preciznija zaštita radnika,” navode iz Udruge Mobbing. Pozivaju i na donošenje posebnog zakona o zlostavljanju na radu, kao što postoji u nizu drugih europskih zemalja.


Sličnu preporuku dala je i pučka pravobraniteljica, ističući da će izmjene Zakona o radu biti prilika za jačanje zaštite, no do njih bi moglo doći tek iduće godine.


Hoće li Hrvatska ratificirati Konvenciju br. 190?


I pravobraniteljica i Udruga Mobbing upozoravaju na potrebu da Hrvatska ratificira Konvenciju br. 190 Međunarodne organizacije rada o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada. Ta je konvencija pravno obvezujuća i nalaže državama i poslodavcima da uspostave konkretne mehanizme za prevenciju, zaštitu i sankcioniranje.


“To bi bila stvarna mjera u smjeru zaštite dostojanstva radnika,” poručuju iz udruge. No, kao što ističe Šimonović Einwalter, trenutno nema službene informacije planira li se uopće ratifikacija, niti kada.


Ako sumnja da je izložen zlostavljanju na radu, radnik se može obratiti osobi zaduženoj za zaštitu dostojanstva radnika, ako je imenovana unutar kolektiva. Može potražiti pomoć sindikata, pravnika ili savjetnika, provjeriti postoje li pravilnici o postupanju i zatražiti internu zaštitu, a može se obratiti i sudu. U težim slučajevima otvorena je i mogućnost kaznene prijave.


Pučka pravobraniteljica savjetuje žrtvama da bilježe sve sumnjive situacije, čuvaju dokumentaciju i pokušaju identificirati svjedoke.


“Dok mobing traje, iznimno je korisno zapisivati sve problematične situacije, sačuvati emailove, poruke i druge oblike dokaza,” poručuje .


Podršku i besplatno savjetovanje moguće je dobiti i u Udruzi Mobbing, koja žrtvama pomaže u snalaženju unutar složenog i često obeshrabrujućeg sustava.