Zašto se na autocesti stvaraju gužve? Odgovor je jednostavniji nego što se čini

Čim se tijekom turističke sezone na autocestama stvore kilometarske kolone, gotovo uvijek se ponavlja isto objašnjenje: “Netko je zakočio i izazvao lančanu reakciju”. To objašnjenje zvuči logično, ali nije točno. Ono opisuje kako se zastoj širi, ali ne objašnjava zašto je uopće nastao. Razlika je bitna, piše prometni stručnjak Željko Marušić za Autoportal.

U prometnom inženjerstvu potrebno je razlikovati uzrok, mehanizam i posljedicu. Upravo se njihovo poistovjećivanje nalazi u korijenu brojnih pogrešnih tumačenja prometnih gužvi.

Istina je zapravo mnogo jednostavnija: prometna gužva nastaje onoga trenutka kada broj vozila koja dolaze prema određenom dijelu autoceste postane veći od broja vozila koja ga u istom vremenu mogu napustiti. Sve ostalo samo je posljedica tog osnovnog fizikalnog zakona.

Temeljni zakon prometnog toka

Svaka autocesta ima svoj kapacitet, odnosno maksimalan broj vozila koji u jedinici vremena može proći određenim dijelom kolnika uz prihvatljivu razinu sigurnosti i protočnosti. Prometni tok određuju tri međusobno povezana parametra:

– intenzitet prometa (broj vozila u jedinici vremena).
– gustoća prometa (broj vozila na određenoj duljini prometnice).
– srednja brzina prometnog toka.

Sve dok postoji ravnoteža između vozila koja dolaze i vozila koja prolaze kroz određeni dio autoceste, promet ostaje protočan. Međutim, čim prometna potražnja premaši raspoloživi kapacitet autoceste, nastupa akumulacija vozila. Gustoća prometa počinje rasti, prosječna brzina padati, a višak vozila pretvara se u kolonu.

To nije pitanje vozačkih navika nego elementarni zakon očuvanja prometnog toka.

Autocesta se ponaša poput sustava odvodnje

Najjednostavnije objašnjenje može se dati usporedbom s hidrauličkim sustavima.

Ako kroz cijev ili kanal u određenom vremenu dolazi više vode nego što odvod može propustiti, voda se počinje gomilati. Razina vode raste sve dok se dotok ne smanji ili se ne poveća propusnost sustava.

Potpuno isti zakon vrijedi i u cestovnom prometu.

Ako prema određenoj lokaciji na autocesti dolazi više vozila nego što ih prometnica može propustiti, vozila se počinju akumulirati. Što dulje traje takva neravnoteža između dolaznog i odlaznog prometnog vala, kolona postaje sve dulja.

Drugim riječima, prometna gužva nije događaj nego proces akumulacije vozila.

Zašto vozači imaju dojam da je “netko bez razloga zakočio”?

Tek kada se promet približi granici svoje protočnosti, sustav postaje nestabilan. Tada i najmanje promjene brzine pojedinih vozila proizvode tzv. kinematičke valove ili “stop-and-go” valove koji se šire kroz kolonu u smjeru suprotnom od kretanja vozila.

Vozači na začelju kolone tada moraju kočiti sve jače, iako ispred njih nema nikakve prepreke. Upravo se ti valovi u javnosti nazivaju “fantomskim kolonama”. Važno je naglasiti da oni nisu uzrok prometne gužve, nego njezin najvidljiviji simptom.

Drugim riječima, vozač koji je prvi lagano usporio nije stvorio kolonu. On je samo aktivirao proces koji je već bio neizbježan jer je prometni tok prethodno dosegnuo ili premašio svoju kritičnu gustoću.

Može li ujednačenija vožnja spriječiti gužve?

Često se tvrdi kako bi svi vozači trebali voziti potpuno jednolikom brzinom ili koristiti tempomat. Takve preporuke imaju određeno prometno opravdanje.

Ujednačenija vožnja smanjuje lokalne oscilacije brzine, ublažava amplitudu kinematičkih valova i može odgoditi trenutak kada će prometni tok postati nestabilan.

Međutim, ni najdiscipliniranija vožnja ne može poništiti osnovni zakon prometnog toka. Ako tijekom duljeg razdoblja prema autocesti dolazi više vozila nego što ih ona može propustiti, kolona će se prije ili kasnije formirati.

Način vožnje može utjecati na dinamiku razvoja zastoja, ali ne može ukloniti njegov temeljni uzrok.

Zašto se kolona nekoliko kilometara dalje iznenada “raspusti”?

To je pojava koja mnogim vozačima izgleda gotovo nevjerojatno.

Nakon nekoliko kilometara vožnje kroz kolonu promet ponovno postaje potpuno protočan, bez prethodne prometne nesreće, radova ili bilo kakve vidljive prepreke.

Razlog: na izlazu iz kritičnog dijela autoceste prometni tok ponovno postaje manji od raspoložive protočnosti. Sustav se vraća u ravnotežu, gustoća prometa pada, a prosječna brzina ponovno raste. Drugim riječima, nestaje uzrok akumulacije vozila.

Kako se prometne gužve doista mogu smanjiti?

Ako je uzrok gužvi neravnoteža između prometne potražnje i kapaciteta autoceste, tada postoje samo dva načina trajnog smanjenja kolona.

Prvi je smanjiti broj vozila koja u isto vrijeme dolaze na kritične dijelove autoceste. Drugi je povećati broj vozila koja u isto vrijeme mogu proći kroz njih, odnosno povećati protočnost prometnog sustava.

Sve ostale mjere mogu poboljšati prometnu situaciju, ali ne mogu promijeniti osnovni odnos između potražnje i kapaciteta.

Što to znači za hrvatske autoceste?

U hrvatskim uvjetima najveća ograničenja protočnosti tijekom turističke sezone nisu same autoceste, nego mjesta na kojima dolazi do umjetnog smanjenja kapaciteta prometnog toka.

Najizraženiji primjer i dalje su naplatne postaje, gdje se velik broj vozila mora usporiti ili zaustaviti, čime se stvara usko grlo koje zatim generira kolone kilometrima unatrag.

Zbog toga su najučinkovitije mjere:

1. Izbjegavanje putovanja u razdobljima najvećeg prometnog opterećenja. Ravnomjernija raspodjela prometa tijekom dana smanjuje vršna opterećenja i odgađa dosezanje kritične gustoće prometa.

2. Što veće korištenje ENC uređaja, koji povećavaju protočnost naplatnih postaja i smanjuju vrijeme zadržavanja vozila.

3. Najvažnije: potpuno uvođenje beskontaktnog elektroničkog sustava naplate cestarine, planiranog za 1. ožujka 2027. godine. Uklanjanjem fizičkih naplatnih postaja uklanja se jedno od najvećih umjetno stvorenih ograničenja protočnosti hrvatskih autocesta, čime se znatno smanjuje vjerojatnost nastanka kolona tijekom razdoblja najvećeg prometnog opterećenja.

Pravi uzrok uvijek je isti

Prometne gužve na ravnim autocestama bez prometnih nesreća i radova nisu prometni paradoks niti posljedica “neodgovornih vozača”. One su potpuno predvidiva posljedica zakona prometnog toka.

Kočenje pojedinog vozača nije uzrok kolone, nego reakcija na prometni sustav koji je već dosegnuo granicu svoje protočnosti. Pravi uzrok uvijek je isti: u određenom vremenu prema autocesti dolazi više vozila nego što ih ona može propustiti.

Tek kada se taj odnos promijeni – smanjenjem prometne potražnje ili povećanjem protočnosti – moguće je trajno smanjiti prometne gužve.

Zbog toga budućnost učinkovitijeg cestovnog prometa ne leži prvenstveno u tome da vozači manje koče, nego u prometnim sustavima koji uklanjaju uska grla, povećavaju protočnost i omogućuju neprekidan tok vozila. To je temeljno načelo suvremenog prometnog inženjerstva i jedini trajni odgovor na pitanje zašto nastaju gužve na autocestama.