Zarazna infekcija prenosi se i preko ručnika, pedijatri objasnili kako ju prepoznati

Različite infekcije i ljeti pune pedijatrijske ordinacije, a jedan od razloga je impetigo, površinska bakterijska infekcija kože koja se manifestira sitnim mjehurićima ili ranicama, odnosno karakterističnim žućkastim krasticama. Riječ je o vrlo zaraznoj infekciji, koja se lako prenosi izravnim dodirom ili putem ručnika, odjeće i drugih predmeta pa liječnici pozivaju roditelje na oprez i brzu reakciju kako bi se širenje impetiga spriječilo.

Ovu bolest najčešće uzrokuju zlatni stafilokok (Staphylococcus aureus) ili streptokok. Pedijatri tumače kako do nje dolazi jer su djeca ljeti više na otvorenom, kupaju se, češće imaju ogrebotine, ubode insekata i druga manja oštećenja kože, što bakterijama olakšava ulazak u organizam.

– Ljeti su djeca više u vodi, koža se oštećuje, prisutni su ubodi insekata i sve ono što narušava prirodnu zaštitnu barijeru kože. Upravo ta oštećenja predstavljaju ulazno mjesto za infekciju, objašnjava splitski pedijatar Joško Markić, predsjednik Hrvatskog pedijatrijskog društva (HPD). Opovrgava pritom tvrdnje koje su se pojavile ovih dana da je u mjestima na moru prisutna prava epidemija impetiga i da je ona povezana s kvalitetom mora jer za takve tvrdnje, kaže, nema osnove.

– Broj oboljelih ne odstupa od uobičajenog u ljetnoj sezoni, i to nema veze s kupanjem u moru. Sama činjenica da se dijete kupa nije uzrok bolesti. Problem nastaje kada postoji oštećenje kože kroz koje bakterije mogu ući, objašnjava prof. dr. Joško Markić.

Bolest se vrlo lako prenosi izravnim kontaktom s oboljelom osobom, ali i preko zajedničkih ručnika, posteljine ili drugih predmeta koji dolaze u dodir s kožom. Zbog toga liječnici naglašavaju važnost higijene u suzbijanju ove zaraze. Higijenske mjere, poput pranja ruku, korištenja zasebnih ručnika, pribora i slično, neophodne su da bi se spriječilo širenje infekcije.

Dvoje djece s impetigom, zaraznom bakterijskom infekcijom kože, hospitalizirano je ovih dana u KBC-u Split. Pedijatri kažu kako su teži oblici ove bolesti koji traže hospitalizaciju doista rijetki. Štoviše, uz brzu reakciju i odgovarajuće higijenske mjere, liječnička pomoć uopće nije potrebna. Kod blažih oblika promjene su ograničene na manji dio kože i najčešće se liječe lokalnom antibiotskom terapijom uz odgovarajuću higijenu. Roditelji bi trebali potražiti liječničku pomoć tek ako primijete da se promjene šire ili se dijete osjeća lošije.

– Ako dođe do pogoršanja lokalnog nalaza, ako se promjene na koži šire unatoč higijenskim mjerama ili se jave simptomi sustavne infekcije poput visoke temperature, izrazito lošeg općeg stanja ili većeg ljuštenja kože, tada dijete svakako treba pregledati liječnik, koji će procijeniti treba li uključiti antibiotsku terapiju, preporučuje prof. Markić.

Većina slučajeva prolazi bez komplikacija, ali posebnu pozornost, dodaje, treba obratiti ako dijete ima visoku temperaturu, izrazito je malaksalo ili se ponaša neuobičajeno. U tom slučaju potreban je hitniji liječnički pregled ili odlazak u bolnicu. Liječenje najčešće uključuje lokalnu antibiotsku mast, dok su kod težih oblika bolesti potrebni antibiotici na usta, a u rijetkim slučajevima i bolničko liječenje.

– Većina djece ima blaže, lokalizirane promjene koje se uspješno liječe lokalnom terapijom. Kod težih oblika potrebni su antibiotici u obliku sirupa, a vrlo rijetko i intravenska terapija, veli splitski pedijatar.

Najvažnije je, ističu zdravstveni stručnjaci, održavati dobru higijenu, ne dijeliti ručnike i druge osobne predmete te se javiti liječniku ako se kožne promjene šire ili je opće stanje djeteta narušeno. Većina djece, uz pravodobno liječenje, ozdravi bez posljedica.