Udruga paraplegičara ogorčena je novim zakonom

Novi Zakon o osobnoj asistenciji umanjit će prava osoba s najtežim invaliditetom, upozorili su jučer iz Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara (HUPT), i pozvali na uvažavanje njihovih zahtjeva prije nego zakon stupi na snagu. Nezadovoljni su zakonom jer im on donosi pravo na 352 sata osobne asistencije mjesečno, što je – kako tvrde – upola manje od onoga što osobe s najtežim invaliditetom doista trebaju – 24-satnog asistenta.

– Prema novom zakonu, osobe s najtežim invaliditetom moći će ostvariti 352 sata asistencije mjesečno ili 16 sati dnevno, pet dana u tjednu. Da bi osoba to ostvarila, treba imati Barthelov indeks 0-20 i živjeti sama, a takva osoba ne postoji u Hrvatskoj, jer ne može funkcionirati sama.

Tako na kraju ispada da nijedna osoba to neće dobiti. Zato tražimo da se uvjet statusa samca briše te da se u zakon uvrsti satnica od 720 sati mjesečno za osobe s najtežom vrstom invaliditeta, poziva predsjednik HUPT-a Bojan Hajdin i podsjeća da je osluga osobne asistencije od krucijalne važnosti da toj skupini omogući neovisan život.

Pravo na pomoć

Danas osobe s paraplegijom ili tetraplegijom imaju pravo na četiri ili maksimalno osam sati osobne asistencije dnevno, ali im to pravo ne kolidira s pravom na roditelja njegovatelja. Prema novom zakonu, uz roditelja njegovatelja moći će dobiti maksimalno dva sata osobne asistencije dnevno.

– Osoba s najtežom vrstom invaliditeta koja može micati samo glavom prema sadašnjem projektnom financiranju ima pravo na roditelja njegovatelja i uz to na osam sati osobnog asistenta dnevno.

Po novome, imat će pravo na osobnog asistenta 16 sati na dan, ali jedino ako živi sama. Ako ima roditelja njegovatelja, a on za to prima minimalnu plaću, umanjit će joj se pravo na osobnog asistenta sa osam na samo dva sata dnevno, ilustrira Hajdin.

– Dakle, zakinuti smo, a ispada da svi dobivamo. Daleko je to od idealnog rješenja i od onoga na što smo upozoravali. Govore da su udruge radile taj zakon. Mi jesmo bili u radnoj skupini za izradu tog zakona, ali nisu prihvatili naše prijedloge. Udruge su im bile samo paravan, a nas članovi sada prozivaju zašto smo to odobrili, ogorčen je predsjednik HUPT-a.

Iz HUPT-a traže i da se umjesto tjednog, uvede mjesečno računanje fonda sati osobnog asistenta, ali i da se cijena sata osobne asistencije propiše zakonom, a ne pravilnikom, kako ne bi ovisila o političkoj volji i prilikama.

Osim toga, traže da se cijena sata dvaput godišnje harmonizira s prosječnom neto-plaćom u državi, poput trajnih novčanih naknada koje primaju neki sportaši temeljem Zakona o sportu, kako bi se osiguralo da cijena sata bude konkurentna na tržištu.

Cijena rada

– I danas ima premalo asistenata na tržištu, a kad inflacija za godinu ili dvije obezvrijedi cijenu sata koju će pravilnikom predložiti predlagatelj, čak i pod uvjetom da ona bude u okvirima sadašnje tržišne cijene sata, opet ćemo veoma brzo doći u situaciju da nitko neće raditi slabo plaćen posao.

U Zakonu o sportu naknade su vezane uz postotak prosječne neto plaće, od 60 do 100 posto, a najviše prelaze iznos od 1.000 eura, ističe Hajdin. Traži i brisanje odredbe o participaciji korisnika prava u sufinanciranju cijene usluge jer to predstavlja uvođenje dohodovnog cenzusa, što je potpuno neprihvatljivo, osobito u svjetlu činjenice da država potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Kaže kako proceduru stjecanja prava na osobnu asistenciju treba drastično pojednostaviti jer će inače taj postupak trajati po nekoliko godina te da u zakonu nedostaje čitavo jedno poglavlje koje će regulirati odnose između pružatelja usluge osobne asistencije, osobnog asistenta i korisnika prava na osobnog asistenta.

Omogućiti dosadašnji minimum

U pogledu istodobnog prava na roditelja njegovatelja i osobnog asistenta, iz HUPT-a traže da se osobama s invaliditetom koje imaju roditelja njegovatelja ili njegovatelja omogući da koriste pravo na uslugu osobne asistencije minimalno 80 sati mjesečno, kako su to mogli i do sada.