U Utočištu za medvjede sve OK, mladost otišla, seniori dolaze

Nakon što se temperatura zraka posvuda u Lici naglo spustila ispod 8 stupnjeva Celzijusa, a na Zavižanu je palo više od 130 litara kiše po četvornom metru, Utočište za medvjede u Kuterevu, na obroncima Velebita, doista se može oprostiti od dugog, toplog ljeta koje su kišni oblaci mjesecima uporno zaobilazili. S vrućim danima otišli su i brojni volonteri iz Njemačke, Francuske i Belgije, o čemu nam je više rekao voditelj Utočišta Ivan Crnković Pavenka.

– S toplinom su otišli i naši volonteri, stotinjak mladih koji su uživali s nama, u našoj prirodi koja je zapravo poseban resurs gorske Hrvatske. Volonteri su imali svoj smještaj nadomak Utočišta, svoje šatore i kuhinju. Mještani Kutereva su ih najtočnije nazvali – voltareni. S tom mladosti svi smo bili opušteni, oduševljeni i sretni jer su ti »voltareni« zdušno uživali u svim aktivnostima, u prirodi i posebnostima kakve Kuterevo i okolica imaju. Da su danas s nama, sigurno bi uživali u susnježici koja je prvi puta ovog polugodišta zabijelila Velebit. Osim volontera voltarena s nama su ljetos bili i skauti, 20 grupa tinejdžera koji su nam također obećali dolaske sljedećih godina, oduševljeno nam kazuje Pavenka.

Pojačanje iz Istre

Iako je ljeto gotovo, ovih dana u Kuterevo dolazi jedno nesvakidašnje pojačanje. Pavenka nije želio govoriti o imenima, pomalo nam je stidljivo pojasnio neke detalje tog volonterskog pojačanja.

– Dolazi nam jedna gospođa iz Pazina, Istrijanka 60-ih godina. Kako nam se čini bit će to jedna volonterska senior-linija, a takvi ljudi uz životno iskustvo uvijek imaju dovoljno entuzijazma za rad i uvijek nam donose pozitivne promjene, kaže Pavenka.

Na mnoštvu fotografija koje su iz Utočišta dostavljene medijima vidi se grupu volontera s teglama punim osušenog šumskog bilja.

– Dio volontera je tijekom boravaka u prirodi brao biljke jer mi živimo u najzdravijoj biljnoj apoteci. Pripremili su mnoštvo čajeva od majčine dušice i gospine trave. Te čajeve su ljetos dijelili posjetiteljima, dio su ponijeli doma, a dio će ostati nama u Utočištu za pripreme čajeva tijekom zime, kazuje nam Pavenka koji i na ovaj način potvrđuje dokazane teorije po kojima je priroda gorske Hrvatske previše važan resurs da bi ga se olako zapostavljalo.

Pitamo ga za medvjede.

– Medvjedi su uvijek OK, mirni i strpljivi. Ljetos su guštali u svojim bazenima, a oni bez bazena su se držali »debeloga« hlada i slušali kako oko njih zuje pčele. Čini mi se kako ih to posebno smiruje.

Suživot medvjeda i čovjeka

Nezaobilazno pitanje vezano je uz zadnji sraz čovjeka i medvjeda u Plitvičkim jezerima. Budući da je i sam nekada imao takav slučaj, Pavenka ne dvoji kako je u pitanju situacija koja se svakome može dogoditi.

– Mi često govorimo kako na ovome području svoje životne prostore imaju četiri velika sisavca: medvjed, vuk, ris i čovjek. Uvijek je krucijalno i prevažno pitanje koliko smo mi ljudi sposobni u djelo pretočiti suživot sa zvijerima i prirodom, odnosno s prirodnim okolišem. Pravilo je da mi ne zadiremo u prirodu pa onda niti zvijeri neće ulaziti u naša sela. Žao mi je tog čovjeka kojega je medvjed napao. Želim mu brz oporavak i nadamo se da će ljudi shvatiti i primijeniti ovo o čemu govorim, naglašava nam Ivan Crković Pavenka. Dodaje kako se njegova ekipa priprema za sudjelovanje na manifestaciji Jesen u Lici, ali s ponešto promijenjenom koncepcijom i sadržajem, koje bi naš sugovornik najprije nazvao Jesen u Kuterevu jer će biti podosta drukčija od svih dosadašnjih.