U prvom tjednu samo 60 posto osnovnih škola uspjelo podijeliti besplatne tople obroke

Navela je primjer Sisačko-moslavačke županije gdje se, kaže, u svim školama kuha zadnjih šest godina, zatim Osječko-baranjske, Istarske te Varaždinske županije, koje već davnih dana kuhaju.

Ističe i da će one škole koje su u ovom prvom periodu dale mliječni obrok, nastaviti ga davati još određeno vrijeme dok se ne ostvare uvjeti za kuhani obrok, a samim time i za blagovaonice, kuhinje i kuharice.

U onim školama koje nisu ništa ponudile osnivači inzistirali na javnoj nabavi

Kada je riječ o školama koje nisu ponudile ništa, istaknula je da je problem bio u tome što su osnivači škola inzistirali na javnoj nabavi, a moglo se prvi tjedan putem narudžbenica naručivati, dok se proces javne nabave ne odradi.

“Koji su razlozi i zašto su osnivači tako odlučili, ja u to neću ulaziti. Škole i ravnatelji uložili veliki trud da se to odradi, no osnivač je glavni nadređeni školama”, dodala je.

Zagreb je, kaže Mirosavljević, imao najproblematičniju situaciju pa su uspjeli sa svih 120 škola dogovoriti kako će i što, s druge strane Dubrovačko-neretvanska županija to nije riješila kao ni dvije škole u Samoboru.

Istaknula je i da se mali broj djece u školama koje su provele takve ankete, izjasnio da ne želi besplatni obrok.

“Pitanje je da li zato što neka djeca ne žele jesti kuhani obrok. Negdje imate varijante da škole koje dosad nisu kuhale nisu mogle udovoljiti kriterijima različitosti – ako je netko alergičan na gluten ili bilo što drugo, pa vjerujem da ga nisu željeli uzeti u prijelaznom periodu dok škole ne nađu rješenje”, pojašnjava predsjednica HUROŠ-a.

S treće strane, dodaje, postoje djeca koja ne žele jesti u školi, što je drugi skuhao već im je najbolje samo ono što im roditelj pripremi.

Najveći problem je organizacija svega i nabavka hrane

Kao najveći problem dosad, navodi Mirosavljević, istaknula se organizacija i nabava hrane.

“Postoji problem s dobavljačima koji možda u određeni trenucima ne mogu isporučiti. Problem je i sa skladišnim prostorima u školama pa dobavljači moraju dolaziti svaka dva ili tri dana, a htjeli bi jedanput tjedno jer im je u suprotnome neisplativo”, naglašava.

Bitno je, ističe, dobro planiranje da ne bi bilo viškova hrane i bacanja. U prvom tjednu, uvjerena je, nije bilo viškova i bacanja jer su se davale i repete djeci ako se radilo o kuhanom obroku, a daje im se i da uzmu viškove mliječnih obroka

“Tijekom dana se to pojede, pogotovo u produženim boravcima gdje su djeca skoro cijeli dan u školi. Uvijek se djeci da višak da pojedu ako ga je ostalo”, dodala je.