U priči oko spašavanja i dokapitalizacije HEP-a fali jedan bitan detalj koji nam nitko nije rekao

Vladina odluka o dokapitalizaciji HEP-a očekivana je i potpuno logična.

Da se ona mora dogoditi bilo je jasno kad je Vlada odlučila da će ta tvrtka prodavati električnu energiju, plin i toplinsku energiju ispod tržišne cijene. Ne može se osporiti da su znatno niži računi za plin, struju ili grijanje olakšali većini kućanstva život u posljednjih godinu dana. Pomogli su i tvrtkama da se lakše nose sa sve većim troškovima. Tim se ciljevima nema što zamjeriti, osim što je Vlada bez kriterija pomogla baš svima.

Ali priča da država nijednu pomoć ne može podijeliti ciljano stara je koliko i hrvatska samostalnost, sad je red da se HEP-u pomogne da ostane na nogama. Država novac za dokapitalizaciju može imati samo ako ga uzme od građana putem poreza.

Hrvati se bore s rekordnom inflacijom, pa su i porezni prihodi, oni od PDV-a, izdašni. Možda je dobro da se što prije, dok se netko nije dosjetio kakvoj drukčijoj namjeni, potroše na saniranje gubitaka u HEP-u. No, s javnim novcem bi trebalo postupati puno opreznije.

Zato su Vladinoj odluci nedostajali neki važni dijelovi. Uz odluku o dokapitalizaciji nema baš nijednog podatka o poslovanju HEP-a, ne znamo kako je HEP došao do toga da mu treba baš 900 milijuna eura. Jesu li doista toliko koštale Vladine mjere, jer ne treba zaboraviti da HEP dobar dio električne energije proizvodi u domaćim hidroektranama i prodaja te struje po nižim cijenama od tržišnih sigurno nije imala gubitak kao što je slučaj s onom koja se kupovala na tržištu. Ne znamo ni kako odluka o dokapitalizaciji HEP-a utječe na javne financije i što će značiti za proračunski manjak u ovoj godini.

Nije da se svijet oko nas nešto pretjerano brine oko deficita, ali dokapitalizacija HEP-a vrijedna je više od polovine planiranog deficita od 1,6 milijardi eura. Ako inflacija uspori, smanjit će se i prihodi od PDV-a, a novac je na tržištima sve skuplji.

Ono što je posebice zabrinjavajuće je činjenica da podatke o poslovanju HEP-a, koje uz odluku o dokapitalizaciji nije dobila javnost, nema ni resorni ministar Davor Filipović. Kaže da još nisu iscurili rokovi u kojima HEP mora podnijeti izvješća, ali ovdje zbilja nisu bitni zakonski rokovi.

Država je vlasnik HEP-a, Davor Filipović je jedini član Skupštine te tvrtke. Nekako je teško zamisliti da bi privatni vlasnik išao u svoju kompaniju koja ima poteškoće ulupati dodatnih 900 milijuna eura, a da ne zna kako je u prethodnoj godini potrošen svaki cent. U komunikaciji resornog ministra i najvažnije tvrtke koju država ima u svom vlasništvu nešto nije dobro.

To je stvar koja bi trebala zabrinuti svakoga tko HEP-u, ali i njegovom vlasniku, državi, želi dobro.