Turizam na udaru inflacije: cijene u Hrvatskoj skočile 50 posto, konkurencija osjetno jeftinija

Najveća razlika između stope inflacije u eurozoni i Hrvatskoj proizlazi iz cijena usluga povezanih s turizmom, smještaja i restorana, a tu cijenu plaćaju turisti, ustvrdio je nedavno Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banka koja je izašla s informacijom da je prihod od turizma u trećem kvartalu ove godine počeo opadati, a točan izračun još se čeka. Domaći je turizam očito došao do točke u kojoj bi svako dodatno povećavanje cijena bilo kontraproduktivno, odnosno s rastom cijena nomimalni prihodi više neće rasti, nego je izglednije da će padati, budući da već neko vrijeme ta djelatnost najviše profitira na rastu cijena nego realno, brojem noćenja.

Nizozemska bolest

Kako je izračunao HNB, od 2021. cijene su u turizmu kod nas porasle za 50 posto, a na konkurentskim tržištima na Mediteranu 15 do 20 posto. To je u jednoj fazi dovelo do proboja prihoda i velikih zarada, no takva politika očito ne može trajati vječno. Vujčić je tako konstatirao da, kako će dalje rasti cijene, padat će prihodi, pa snažan rast cijena više nije bezazlen za domaći turizam u perspektivi. Kaže da zbog toga što cijene u hrvatskom turizmu rastu puno snažnije nego u konkurentnim zemljama već gubimo udio na tržištu. Broj noćenja se u konkurentskim zemljama zadnjih godina povećavao brže nego u Hrvatskoj, što znači, poručio je, »da treba dobro razmisliti o cjenovnoj konkurentnosti, odnosu cijena i kvalitete usluga, kako bi se vratili na putanje rasta prihoda«.

Koncept sunca i mora, te turizma kao monokulture gdje cijela ekonomija pati od ‘nizozemske bolesti’ (pretjerano oslanjanje samo na jednu djelatnost) generalno je problematično, no kvaliteta za novac također postaje naša sve bolnija točka, pa se uz razinu turizma koji je daleko od luksuznog, lijepe cijene koje može opravdati samo luksuz. Postali smo preskupi za turiste srednje platežne moći, a s obzirom na recesiju u eurozoni i najavu nove krize koja vuče standard dolje, taj će problem sve više dolaziti do izražaja. Luksuznog pak smještaja i restorana nema dovoljno da bi ta nadgradnja u cijeni u tom segmentu zadržala postojeću razinu prihoda. S obzirom da je tržište u konkurentskim zemljama sve svjesnije ograničenja potražnje čija kupovna moć, barem kad govorimo o turistima iz Europe, je sve manja, ulogu će igrati akcije, popusti, prihvatljiva ponuda, gdje će se sve više cijeniti vrijednost za novac. U Hrvatskoj se međutim još nije u dovoljnoj mjeri izgradio luksuz, a zbog pohlepe se gubi i »masovka«. Poreznim pak izmjenama i pritiskom na iznajmljivače dodatno se provocira novi rast cijena smještaja jer iznajmljivači tvrde da se ne mogu pokriti, te da će opet biti prisiljeni dizati cijene. No, prazne apartmane u sezoni već smo vidjeli pa bi ipak trebali biti oprezniji. To što tvrde da se ne mogu pokriti povezano je s dvije stvari.

Kratka sezona

Sezona traje kratko pa se u špici nastoji zaraditi što više i dižu se cijene, i drugo, mnogi moraju pokriti vlastita ulaganja koja su često financirana iz kredita. Dug kao poluga stoga diktira i cjenovnu politiku što je loše i opasno. Isto vrijedi i za sitnija ulaganja i za kupnju nekretnina s ciljem iznajmljivanja ili prodaje strancima. Analitičari već neko vrijeme na to upozoravaju, međutim, ono gdje konkretno Vujčić griješi je teza da cijene u turizmu, odnosno taj teret veće inflacije u Hrvatskoj nego u eurozoni plaćaju isključivo turisti. I trgovina se oslanja na inozemnu potražnju pa su ogromne marže posljedica činjenice što trgovci računaju da će se dio turista hraniti kod njih.

Iscrpljeni već samom cijenom smještaja, izvanpansionski će trošiti manje, te se hraniti u marketima koji će tome prilagoditi cijene, koje onda plaća i domaće stanovništvo. Naravno, ne bi trgovina mogla profitirati samo s njima, i domaća je potražnja ojačala kroz podizanje plaća, najviše u javnom sektoru. Cijene hrane porasle su od 2021. za 35 posto. Onaj kome je plaća rasla, to nije osjetio, ili je osjetio manje, no veliki broj građana ostao je na istim razinama dohodaka što je izravni i dramatičan udar na standard. S obzirom da minimalna plaća raste, nekad srednje plaće sve se više približavaju minimalcu, ili preciznije, minimalac se približava njima.

Slabe veze zelene i plave Hrvatske

Problem je i multiplikativni faktor turizma jer hrana koja se nudi u hotelskim lancima pretežito nije proizvedena u Hrvatskoj. Strani hotelski lanci imaju objedinjenu nabavu i distributivne lance formiraju tako da snize trošak, a s obzirom da se kod nas proizvodi malo te da se ne gradi most između zelene i plave Hrvatske – izvoz usluga ne potiče i prodaju i izvoz roba. Ipak, za hrvatsku se ekonomiju predviđa rast: ove godine će biti skoro 4 posto, a iduće nešto manji, za sad su prognoze oko 3 do 3,3 posto.