Treba li Hrvatska poput Italije ograničiti broj turista?

Poznata talijanska turistička regija Južni Tirol odlučila je ograničiti broj turista i tako se doista ozbiljno pozabaviti problemom prekomjernog turizma (overturizma). Još je to jedan od sve češćih primjera kako destinacije pokušavaju obuzdati bujanje, točnije eksploziju turističkih dolazaka u brojnim gradovima i regijama, a koja je posljednjih godina nastala na valu iznajmljivanja putem internetskih platformi (OTA).

Priča koju je donio CNN iz Južnog Tirola tako govori o tome kako su u ovoj regiji uveli ograničenje po kojem broj noćenja turista ne smije prijeći broj noćenja ostvaren u 2019. godine.

Dakle, vrlo brzo nakon što su prošle pandemijske godine u kojima je vraćanje prometa iz 2019. bio »sveti gral«, došlo je vrijeme da se krene s obuzdavanjem tog istog turističkog prometa. Isto tako, regija je stavila moratorij na otvaranje novih smještajnih kapaciteta.

Novi zakon

Arnold Schuler, koji je odgovoran za turizam u ovoj pokrajini i koji je predložio novi zakon, rekao je za CNN da je regija dostigla granicu onoga što može podnijeti, što znači probleme s prometom, ali i činjenicu da sami stanovnici više ne mogu do mjesta za život.

Što bi se reklo, ista priča kao u Hrvatskoj.

Zakon koji je stupio na snagu u rujnu prošle godine tako ukida mogućnost otvaranja novog smještaja ili dodavanja više soba bez dopuštenja lokalnih vlasti. S time da će vlasnici apartmana morati do 30. lipnja prijaviti vlastima koliko su gostiju smjestili u 2019. godini jer će taj broj biti granica noćenja koju se u budućnosti ne smije prijeći.

Svaka će tvrtka imati svoj fiksni broj soba, a ograničenje će postojati i na razini općina. Ipak, nastoji se pomoći malim iznajmljivačima i tvrtkama pa će lokalna samouprava moći odobriti dodatnih 7.000 kreveta malim tvrtkama koje mogu primiti manje od 40 gostiju. Dodatnih 1.000 kreveta moći će se, u iznimnim okolnostima, dodijeliti onima koji žele pokrenuti posao u nekom od gradova s vrlo niskom razinom turizma.

Obuzdavanje overturizma tako postaje sve rašireniji trend čemu se nije za čuditi s obzirom na to da resursi koje turizam troši, a to su prostor, okoliš, komunalije i ostalo, nije neiscrpan. Mnoge destinacije odavno su prešle granicu održivosti.

Internetske platforme su taj proces overturizma samo strašno ubrzale. Iznajmljivanje stanova turistima u cijeloj Europi je prilično siva zona, mnogi će reći kako je Hrvatska u tom smislu jedna od najposloženijih zemalja.

Privatni smještaj, barem onaj legalni, je kategoriziran, pravno je uređeno njegovo poslovanje te porezno i parafiskalno opterećenje, a kroz sustav eVisitor omogućen je obračun i kontrola naplate turističke pristojbe, obrada i analiza podataka te izvještavanje u statističke svrhe.

Kazna u Parizu

Tako je i Europska komisija krenula u regulaciju iznajmljivanja te računa kako će natjerati internetske platforme da podatke o najmovima daju poreznim vlastima u europskim zemljama kako bi se barem donekle uvelo reda. U Parizu je, primjerice, sud platformi Airbnb u 2021. naplatio gotovo 9 milijuna eura kazne za oglašavanje neprijavljenih apartmana, odnosno stanova.

Tako su krajem prošle godine gradske vlasti objavile kako je nakon godina Airbnb-jevog eksponencijalnog rasta u Parizu, situacija sada »pod kontrolom«. Gradske vlasti su objavile da broj oglasa pada, s 50.000 oglasa u 2000. na aktualnih 43.000, prenio je Le Monde. Gradske vlasti pripisuju pad oglašavanja uglavnom odluci pariškog suda da kazni platformu Airbnb.

Prema gradskim procjenama, 80 posto oglasa za namještene smještaje tipa Airbnb odnosi se na primarne rezidencije koje pariški vlasnici mogu iznajmiti do 120 dana godišnje.

Kako bi smanjio broj kratkoročnih najmova, grad je postrožio pravila i uspostavio tim od 30-ak agenata u Uredu za zaštitu stambenih objekata koji istražuju ​​prevare i, ako je potrebno, prosljeđuju ​​slučajeve sudovima. U 2022. izdane su 173 kazne u iznosu od 1,5 milijuna eura s prosječnom kaznom od 15.000 eura.

Borbu protiv masovnog iznajmljivanja stanova vode i druge velike destinacije poput Barcelone, ali i manje destinacije. Nakon što je koronakriza prošla i turistički se promet vratio u punom opsegu, pa i više od toga, i u Hrvatskoj se u javnosti sve više govori o prenapučenim gradovima, plažama, kao i broju nekretnina koje se iznajmljuju.

Iznajmljivači su na tapetu, međutim, sve veći problem je takozvani nekomercijalni smještaj, odnosno ta ogromna siva zona od, procjenjuje se, 300.000 stambenih jedinica koliko ih čini taj »poluregulirani« nekomercijalni smještaj, odnosno vikendice.

Činjenica je da je nekretninski biznis uzeo maksimalan uzlet, kao i da su jnekretnine i prije, a pogotovo sada u inflaciji, najbolje sredstvo čuvanja vrijednosti ušteđevine. Pa se nije za čuditi da je stanovnika sve manje, a stanova sve više, kao i da su stranci samo u zadnje tri godine u Hrvatskoj kupili gotovo 30.000 nekretnina.

Sve veća gradnja

Tako se i u destinacijama koje su još uvijek očuvane primjećuje sve veća gradnja. Naime, zanimljiv primjer je na zadnjoj sjednici Skupštine Turističke zajednice (TZ) Kvarnera dao član skupštine i kandidat za gradonačelnika Cresa na prošlim izborima Đanino Sučić. Naime, kazao je kako je 2020., kada su se svi vikendaši prijavili zbog COVID-potvrda, ispalo da na Cresu ima 176.000 nekomercijalnih noćenja, napram 140.000 komercijalnih u obiteljskom smještaju.

To je šokantan podatak, da su »prijatelji« bili dominantni u odnosu na pružanje usluga smještaja u domaćinstvu. Djelomično je razlog tome ubrzana apartmanizacija koja se i nama desila od 2017. godine, s obzirom na to da smo previše stambenih zona stavili u funkciju u odnosu na ono što nam je trebalo za stambeno zbrinjavanje.

I naravno da je građevinski lobi tu našao svoj interes, ukazao je Sučić te dodao kako je i ova još uvijek, u odnosu na druge, očuvana destinacija zadnjih nekoliko godina popustila pod tim pritiskom. Ukazao je i kako je nekomercijalni smještaj reguliran na način da pogoduje iznajmljivanju na crno, a lokalna zajednica od toga nema ništa osim gužvi na plažama, na parkiralištima i ulicama te opterećenja komunalne infrastrukture koju treba izgraditi i onda opteretiti lokalno stanovništvo da tu istu infastrukturu plati.

Istaknuo je i da su legalnim iznajmljivačima, koji su sada najviše na udaru kritika medija i nestručnih političara, ali i dijela kolega iz turizma, ustvari nelojalna konkurencija.

– Porezi i boravišna pristojba su kategoriziranom smještaju poskupjeli, dok je porez na kuće za odmor ostao zadnjih 20 godina isti, i to najviše 15 kuna po četvornom metru.

Ja vjerujem da u Saboru ima više onih koji imaju vikendice, nego onih koji pružaju usluge smještaja u domaćinstvu, pa razumijem zašto nama dižu poreze, a sebi ne, dodao je naš sugovornik, ali i ukazao da iznajmljivači, i to oni legalni, i pravi domaćini koji se bave gostima, a ne puštaju ključ u sandučiću sa šifrom, nisu konkurencija kampovima i hotelima jer se radi o drugom tipu gosta koji bira takav smještaj.

Isto tako, ukazao je kako je najjači alat destinacije urbanističko planiranje, i to samo definiranje zona i njihove namjene, a onda i stavljanje tih zona u funkciju gradnjom prometnica i komunalne infrastrukture. I tu očito »kiksamo«.

Hrvatska bi kroz novi Zakon o turizmu koji je u pripremi uskoro trebala dobiti i dodatne alate za obuzdavanje apartmanskog booma. Za sada detalji još nisu poznati, osim toga da bi veću ulogu u tome trebale imati turističke zajednice.