SUČELJAVANJE: U HRT ušetalo sedam kandidata, a onda je nastala panika. “Gdje je Miro Bulj!?”

Svečano i radno bilo je u hodnicima HRT-a jedno sat vremena i prije nego su predsjednički kandidati ušetali u studio. Kako i dolikuje prvi je na crveni tepih zagazio ravnatelj HRT-a Robert Šveb, koji je zajedno sa šeficom IMS-a Katarinom Čakarun Periša dočekao i lijepo pozdravio sve predsjedničke kandidate.

Oni su počeli kapati točno u 19.10 sati. Prva je ušetala Branka Lozo, po protokolu se slikala kraj loga HRT-a pa se uputila u šminku, što inače rade ljudi prije nego li uđu u studio.

Blagi desant s desna nastavio se dolaskom Tomislava Jonjića, koji je stigao u pratnji mladog nekog svijeta i koji se jedini nije poželio napudrati prije odlaska u studio.

Zatim su jedna za drugom na Prisavlje došle Marija Selak Raspudić, začudo bez supruga, a onda i Ivana Kekin također bez supruga, ali sa svojim timom. Onda je maksimalno bezbrijekornog outfita i dobro raspoložen ušetao Niko Tokić Kartelo, jedino što se višepotpisanom učinilo da je malo niži nego što se to čini na televiziji.

Šesti po redu ulazi Zoran Milanović, evidentno dobro raspoložen, a kako i ne bi bio, kad mu je ovo već pitaj boga koje po redu sučeljavanje.

U Dragana Primorca zato je na licu bilo znatno više brige. I onda nakon što je sedam kandidata ušetalo, nastala je blaga panika, jer – nema Mira Bulja!

Budući da su sve autobusne linije na relaciji Dalmacija-Zagreb bile prekinute zbog bure, neupućena čeljad se uplašila da Bulj nije stigao dalje od Gračaca ako je iz Sinja putovao.

Strahovi su nasreću bili neopravdani. A veseli Bulj je nekoga u prolazu do šminke zazvao šta sa sokole, šta sa orle.

Taman kad su svi kandidati sa svojim pratnjama zauzeli svoja mjesta ispred studija HRT-a, stigao je poziv kandidatima da u studio i uđu.

Milanović je svoju pratnju pozdravio s citatom “O Captain, my Captain” iz pjesme Walta Whitmana koji je u filmu “Društvo mrtvih pjesnika” neponovljivo citirao Robin Williams.

Kandidati su ušetali u studio gdje su ih odavna čekali Zrinka Grancarić i Branko Nađvinski, a šta je dalje bilo…

PIŠE: SINIŠA PAVIĆ