Smrtnost od dijabetesa u Hrvatskoj je najveća u EU-u. Tko je odgovoran?

Prema podacima CroDiab Registra osoba sa šećernom bolešću za 2023. godinu, u Hrvatskoj od te kronične bolesti boluje 395.058 osoba, za 100.000 više u odnosu na 2018. godinu. Budući da tek 60 posto oboljelih ima postavljenu dijagnozu, procjenjuje se da je ukupan broj osoba s dijabetesom veći od 600.000.

Istodobno, Hrvatska je prema podacima Eurostata zemlja s najvećom smrtnošću od dijabetesa u Europi, a šećerna je bolest u nas četvrti vodeći uzrok smrti.

U povodu Hrvatskog dana šećerne bolesti, 14. svibnja, iz društava dijabetičara upozoravaju da je unatoč brojnim pomacima u liječenju, ova kronična bolest i danas gorući nacionalni problem.

– Više od pola milijuna ljudi ima šećernu bolest, a 40 posto njih ne zna da je ima. Najvažnije je otkriti ga čim prije, u fazi predijabetesa, kad se još može jako puno napraviti, kad se može spriječiti da dođe do razvoja bolesti ili je odgoditi, ističe endokrinologinja Manja Prašek, predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva.

Nažalost, građani se teško sami odlučuju na redovitu kontrolu krvne slike, a i obiteljski liječnici na pojavu povišenog šećera u krvi kod svojih pacijenata ne reagiraju kako bi trebali, tvrdi Prašek.

Kronične komplikacije

– Godinama se ne mičemo s mrtve točke u ranom otkrivanju dijabetesa. Nastojimo motivirati ljude da paze na svoje zdravlje i da idu liječniku jednom godišnje i nakon 45. godine života kontroliraju razinu šećera u krvi, masnoću, tlak…

Ako netko ima genetsku predispoziciju, ako je pretio, ako ima druge bolesti ili je fizički neaktivan, onda je puno veći rizik za razvoj bolesti. Za dijagnozu je dovoljno izvaditi krv, ali problem je što ljudi rezultate nalaza olako shvaćaju, i kažu – nije mi ništa, ne boli me ništa.

I liječnici obiteljske medicine kažu – pripazite malo na hranu, riješit ćete vi to, i svi skupa zaborave.

Onda nakon pet do 10 godina pacijent dođe s komplikacijama koje su već izražene, bilo da ima neuropatije, trnce u stopalima ili da slabije vidi, počinju se razvijati promjene na krvnim žilama očiju ili na bubrezima, raste tlak, ilustrira dr. Prašek praksu u našoj dijagnostici i početku liječenja dijabetesa.

Manja Prašek / Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

Dijabetes je, naime, povezan s razvojem kroničnih komplikacija koje su izuzetno opasne, dovode do invaliditeta i ruše kvalitetu života. Na liječenje šećerne bolesti u Hrvatskoj troši se godišnje oko 650 milijuna eura. Najveći dio tog novca, više od 80 posto, troši se na liječenje komplikacija, a najmanje ide na prevenciju, lijekove i uređaje za mjerenje šećera u krvi.

Nužna prevencija

– Nažalost, ljudi shvate opasnosti šećerne bolesti tek kad već postane kasno. Zato je dragocjen razgovor s drugim oboljelima u našim dijabetičkim društvima, jer kad porazgovarate s nekim tko je izgubio nogu ili oslijepio, itekako ćete se zabrinuti za svoje zdravlje, veli zagrebačka liječnica.

Liječnici opće medicine, tvrdi, pacijente prekasno šalju dijabetologu jer su preopterećeni. Idealno bi bilo da to rade patronažne sestre, ali ni tu sustav ne funkcionira kako bi trebao, dodaje.

– Organizacija dijagnosticiranja i liječenja dijabetesa trebala bi biti puno bolja, zdravstveni novac trošimo na druge stvari, a morali bismo na prevenciju i edukaciju, zaključuje.

Razinu šećera u krvi trebali bi provjeriti svi u dobi od 45 do 50 godina koji imaju dijabetes u familiji, koji žive pod stresom, s neredovitom prehranom opterećenom obilnim večerama, što može uzrokovati nepravilan rad probave i skupljanje visceralne masnoće oko trbuha, koju prati metabolički sindrom i razvoj šećerne bolesti.

Ako se na vrijeme otkrije vrijednost šećera u krvi koja prelazi vrijednost od 6,1 natašte, može se proći i bez terapije, i razvoj bolesti prevenirati prehranom i tjelesnom aktivnošću.

Neredovite kontrole i nedovoljna edukacija

Za visoku smrtnost od dijabetesa liječnici odgovornim smatraju neredovite kontrole i nedovoljnu edukaciju.

– Danas u Hrvatskoj doista imamo sve mogućnosti za dobru kontrolu i liječenje dijabetesa. HZZO je to stvarno izvrsno pokrio

. Za dijabetes tipa 1 pokriveni smo terapijski te inzulinskim pumpama i senzorima koji ne samo da prate razinu šećera, nego i predviđaju njegov pad i rast u krvi, a lijekovi za dijabetes tip 2 u daleko su većem rasponu nego što je to nekad bilo. Ostaje da budemo odgovorni prema samima sebi i svojoj okolini, poručuje dr. Praše