Ribari traže da ih se oslobodi bezbrojnih administrativnih obveza: 'Više smo u papirima, nego na moru'

Ribarstvo je kruh s deset kora, uza sve standardne izazove kao što su neizvjesnost ulova, utjecaj vremenskih (ne)prilika i fizička zahtjevnost, ribari su danas suočeni i s nedostatkom radne snage, ali i s morem administracije. Opterećeni su velikom količinom propisa i digitalizacijom, kao i ograničenim brojem povlastica i velikim troškovima za održavanje flote.

O svemu tome govorilo se na nedavno održanom 28. Susretu ribara Hrvatske obrtničke komore u Novalji, a zaključci koji se upućuju nadležnim tijelima na postupanje, odnose se na bržu administrativnu obradu svih zahtjeva i isplatu mjera i potpora u ribarstvu, rasterećenje administrativnih obveza u ribarskoj djelatnosti najviše uslijed nametnute digitalizacije u obliku obveze elektroničkog dostavljanja podataka, nastavak provedbe mjera i aktivnosti usmjerenih na smanjenje šteta uzrokovanih predacijom orade u školjkarstvu te brže rješavanje problematike iskrcajnih mjesta za autorizirana plovila koja obavljaju gospodarski ribolov na moru.

Isplata potpora

Stjepan Nedoklan, predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu Hrvatske obrtničke komore, ističe kako se bore s velikim brojem izazova te da su entuzijazam i tvrdoglavost ono što drži ribara uz more.

– Ribarska djelatnost je izuzetno teška zbog neizvjesnosti ulova, utjecaja vremenskih prilika koje su sve nepredvidljivije i fizičke zahtjevnosti, a postaje sve teža s novim opterećenjima, nedostatkom radne snage i klimatskim promjenama. Dodatno, more je toplije i slanije, ribara i ribarskog fonda sve manje. Uz klimatske promjene i promjene u moru dolazi i do promjena u vrstama ribe – stare poznate domaće polako nestaju, a nove invazivne se pojavljuju, govori Nedoklan i napominje kako ih, uza sve navedeno što se odnosi na specifičnost ribarske djelatnosti, pogađa i nedostatak radne snage i nedostatak mladih, uz sve veću starosnu dob ribara, dok mladi češće biraju unosnije i lakše djelatnosti.

No, ističe predsjednik Ceha, zajedno s nadležnima kontinuirano rade na unapređenju uvjeta za obavljanje ribarske djelatnosti, posljednji rezultat je 64 milijuna eura koje je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u dijalogu s njima osiguralo za ribarstvo u sljedeće tri godine.

Ipak, zahtjev za bržom administrativnom obradom svih zahtjeva i isplatom mjera i potpora u ribarstvu zaključak je koji se ponovio od prošle godine. Naime, unatrag godinu dana nije došlo do promjena u ovom dijelu, a uvelike bi značilo ribarima.

– Kontinuirano komuniciramo o tome s nadležnima, a s obzirom na kapacitete kojima raspolažu i slanje pitanja u EU Komisiju od strane ribara, ne mogu ubrzati obradu i isplatu. Ne sumnjamo u njihovu volju i želju, ali mi trebamo rješenja svakako. Zahtjeve koje smo predali u prosincu prošle godine još su u obradi, većina rješenja o odobravanju nisu došla, a kad dođu, moramo podnijeti još i zahtjev za isplatu, tako da još ni ne znamo koliko će to trajati i kako će dobavljači reagirati na sve to budući da znamo da je sve poskupjelo. Na ovaj način je nemoguće planirati poslovanje, a kamoli biti održiv, objašnjava Nedoklan.

Iskrcajna mjesta

Uz to, naglašava Nedoklan, zaista im je potrebno rasterećenje administrativnih obaveza, više su u papirima i dostavljanju izvještaja i podataka nego na moru. Primjerice, obveza elektroničkog dostavljanja podataka starijim ribarima, kojih je većina, teško pada jer nisu vični tehnologiji, pa im u tome često moraju pomagati supruge i djeca.

– Rasterećenje administrativnih obveza može se napraviti smanjenjem broja jedinstvenih obrazaca, ukidanjem duplicirane prijave istih podataka u raznim sustavima ili uvođenjem jednog centraliziranog portala za prijavu koji povezuje sve potrebne podatke i izvještaje umjesto više različitih sustava, predlaže Nedoklan.

Trebaju i što više iskrcajnih mjesta za autorizirana plovila koja obavljaju gospodarski ribolov na moru, na pravim mjestima i adekvatno opremljena. Nekoliko puta su slali prijedloge iskrcajnih mjesta i pokušali dogovoriti, no problem je to što se mora zadovoljiti velik broj uvjeta kao što su pristup cestovnoj mreži, pristup morem pogotovo ljeti kad je puno brodova, oprema za vaganje itd., što često nemaju.

– U kontaktu smo s nadležnim Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture, no cijeli taj postupak već traje duže vrijeme i trebamo ubrzati rješavanje toga pitanja. Naglasio bih još da imamo i sredstva iz EU fondova kojim bismo mogli urediti iskrcajna mjesta i neka su se uredila, ali ima još puno prostora za isto, kazuje Nedoklan.

Izazova ne manjka, no srećom ne manjka ljubavi i entuzijazma, premda mladi u većoj mjeri biraju atraktivnije, lakše i profitabilnije djelatnosti.

– Svakako će sve jači naglasak u budućnosti biti na očuvanju resursa i veoma će važna biti EU sredstva za ulaganja. Nadamo se i trebamo ubrzanje obrade i isplate EU sredstava i rasterećenje ribarstva generalno. Svakako je potrebno osmisliti način kako privući mlade u ribarstvo, to bi izliječilo puno naših boljki, zaključuje predsjednik Ceha.

Način života, a ne samo posao

– Doista treba izuzetno voljeti ovaj posao, koji je puno više od toga, to je način života. Onaj tko ga jednom zavoli, rijetko odustane od njega, a sudjeluju cijele obitelji. Također, nema nikakvog jamstva i puno toga ovisi o sreći. Dodatno, broj povlastica, odnosno dozvola za ribolov je ograničen, pa novi ribar može doći do povlastice samo ako mu postojeći ribar prenese svoju povlasticu. Ipak, interes postoji, javi se određen broj novih ljudi koji vide čar u ovom našem lijepom i posebnom zanimanju, ističe Nedoklan.

Ipak, strani su radnici već neko vrijeme nužnost u cijelom gospodarstvu, radna snaga je svakako važna za opstanak obrta, pa sve veći broj ribara sve više zapošljava strane radnike.

Na koncu, budućnost je teško prognozirati, jedino što je sigurno je da će biti – izazovno.