Obitelj svladala najzahtjevniji hrvatski planinarski put: 'Tijekom liječenja i oporavka od transplantacije...'

Ana, Kristina i Ivica Šnajdar gotovo sigurno su prva goranska, a vjerojatno i hrvatska, obitelj koja je u cijelosti savladala Goranski planinarski put, najzahtjevniji hrvatski planinarski put dug najmanje 280 kilometara!

Sve točke GPP-a

Za taj su pothvat primili i posebnu nagradu Planinarskog društva Matica iz Zagreba, društva čiji su članovi markirali i trasirali tu pažnje vrijednu planinarsku stazu koja obuhvaća sve najbitnije planinarske dijelove Gorskog kotara. GPP se, govori nam Šnajdar, razvijao po etapama.

– Prva je osmišjena osamdesetih, potom se taj planinarski put nadograđivao da bi devedesetih dobio konačan oblik, a mi smo savladali sve točke GPP-a zabilježene u planinarskoj knjižici »Goranski planinarski put«, koju je PD Matica objavio 2001. godine.

Naravno, u obilazak se nije išlo odjednom u cijelosti, već postupno, iz vikenda u vikend, a za obilazak svih lokacija i prikupljanje pečata trebalo nam je dvadesetak mjeseci – govori nam otac obitelji, ugledi delnički planinar, član GSS-a i istraživač podzemlja Ivica Šnajdar koji naglašava kako je za odluku o savladavanju Goranskog planinarskog puta u velikoj mjeri »zaslužna« i njegova teška bubrežna bolest.

– Tijekom liječenja i oporavka od transplantacije bubrega pronašao sam u svojim na brojnim planinarskim putovanjima prikupljene materijala, a među njima bila je i knjižica »Goranska planinarska obilaznica« s popisom lokacija koje treba posjetiti i potvrditi to pečatom. Čim prizdravim, obećao sam sebi, krenut ću sa suprugom Kristinom i kćeri Anom na obilazak svih dijelova GPP-a! Tako je i bilo.

Kad sam se, uz veliku potporu i pomoć Krustine i Ane, izborio za zdravlje naručili smo još dvije knjižice, isplanirali aktivnosti i termine te krenuli!

Goranski planinarski put u cijelosti je, po podacima PD-a Matica, prešlo nešto više od dvije stotine planinara, a mi smo kao obitelj prva koja je to učinila, bar koliko je meni i nadležnima iz PD-a Matica poznato. Ako ima drugih, neka se jave jer mi za to još ne znamo.

Isplanirali obilazak

Naravno, obilazak smo dobro isplanirali i podijelili ga u cjeline te pažljivo pratili vrijeme kako bismo što prije što više savladali. Nije to bilo ni lako, ni jednostavno i zaista je trebalo jako puno truda, volje, odricanja i želje da to savladamo, a meni je velikli motiv bila baš želja da dokažem kako i s transplantiranim bubregom mogu planinariti i penjati se kao što sam to činio i prije bolesti. Goranski planinarski put je težak, ali i divan i to ne samo u smislu prekrasnih krajolika, već i stoga što na brojnim lokacijama možete vidjeti sadržaje vezane uz bližu i dalju povijest, religiju i slično. Neki su dijelovi jednostavni, a neki vrlo zahtjevni.

Primjerice, područje oko Snježnika, Vražjeg vrteca, Milanovog vrha, Paravićeve mize i Čabarske police je vrlo zahtjevan dio, kako i onaj od Bijelih stijena prema Vrelu te cesti prema Kleku. Sve su to dijelovi koji se ne mogu savladati uz pomoć automobila jer je riječ o divljini koja se može savladati samo pješačenjem – rekao je Šnajdar nadodavši kako je odluka o ovom planinarskom pothvatu za njihovu obitelj bila logična.

– Ja i supruga Kristina od mladosti se družimo s planinama, a naša kći Ana imala je samo godinu dana kad smo je upisali u delnički HPD Petehovac.

Kad je krenula u prvi razred osnovne škole, ona je iza sebe već imala, naravno s nama u društvu, osvojene brojne planinske vrhove u Hrvatskoj, Sloveniji i Europi. Uz visine je ostala i poslom jer je diplomirala zrakoplovno inženjerstvo i sad radi na aerodromu na Malom Lošinju – rekao je Ivica Šnajdar najavljujući kako se nada da će biti još ovakvih obiteljskih planinarskih podviga i druženja.

Na Grossglockner – tri puta

Što kao član HGSS-a Delnice (već 34 godine!), što kao član HPD-a Petehovac, Šnajdar je osvojio sve najveće europske vrhove. Onaj najviši, francuski Mont Blanc, upisao je u svoje planinarske uspjehe 2011. godine, a uz tu bijelu planinu tu su još i Gran Paradiso, Materhorn, Breithorn, Poluks, Kastor, Liskam, Monte Rossa, Grossglockner… Na neke od njih uspeo se po nekoliko puta, a na Grossglockner je to učinio tri puta, svaki put s različite strane!