"Nećemo dozvoliti da Orljava padne u zaborav"

“U sličnim slučajevima Vlada bi odbijala ili odugovlačila komunikaciju, nakon čega bi se razočarani radnici razišli i pronašli drugo radno mjesto. Mi i dalje ne odustajemo od zahtjeva pa je Vlada ovoga puta morala prihvatiti komunikaciju. Nećemo dozvoliti da radnice Orljave padnu u zaborav”, poručio je.

Ministar Paladina nije imao konkretnih rješenja ali je poručio da će stupiti u kontakt s njemačkim Olympom, što Iveković ocjenjuje kao važan korak koji može rezultirati dogovorom o podjeli troškova za otpremnine.

Čelnik Novog sindikata napominje da radnice Orljave ni u kojem slučaju neće odustati od svojih otpremnina, makar morale “podignuti šator u Požegi ili na Markovom trgu”.

Studeni zadnji mjesec u kojem radnice dobivaju naknadu od 1700 kuna

“Vlada je napravila puno loših presedana, neka sada bude jedan dobar presedan. Protiv tzv. ‘Lex Orljave’ nitko se ne bi bunio, to su radnice koje su ostavile svoje živote i zdravlje u tekstilnoj industriji”, kaže Iveković.

Dio nekadašnjih radnica Orljave i dalje radi u prostorima požeške tvornice, koje je prije pola godine zakupio đakovački Hemco, proizvođač radne odjeće i opreme. No, radnice se boje razgovarati sa sindikalcima i bivšim kolegicama, rade u lošim uvjetima te su egzistencijalno ucijenjene, tvrdi sindikat.

Studeni je zadnji mjesec u kojem će otpuštene radnice Orljave dobiti naknadu za nezaposlene u iznosu od 1700 kuna.

“Rekle smo ministru da pokuša živjeti samo jedan mjesec sa 1700 kuna. Mi svojim unucima ne možemo kupiti igračku ili čokoladu za Božić, to je velika sramota. Jedino što smo dobile jest jednokratna pomoć Požeško-slavonske županije od 2000 kuna prošlog Uskrsa”, rekla je predstavnica radnica Anica Jerković.

Osim Orljave, propale su i tvornice Papuk te Požežanka, stoga je Jerković upozorila da u Požegi više nema radnih mjesta ni za mlade učenike požeške Obrtničke škole.